Članak 286.
Upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane – politike, procesi i sustavi
1. Institucija je dužna uspostaviti i održavati sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane koji se sastoji od:
(a) politika, procesa i sustava kojima se osigurava identificiranje, mjerenje, upravljanje, odobravanje i interno izvješćivanje o kreditnom riziku druge ugovorne strane;
(b) postupaka kojima se osigurava usklađenost s tim politikama, procesima i sustavima.
Te politike, procesi i sustavi moraju biti konceptualno snažni, cjelovito provedeni i dokumentirani. Dokumentacija uključuje objašnjenje empirijskih tehnika koje se primjenjuju za mjerenje kreditnog rizika druge ugovorne strane.
2. Sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane određen stavkom 1. uzima u obzir tržišni, likvidnosni, pravni i operativni rizik, koji mogu biti povezani s kreditnim rizikom druge ugovorne strane. Taj sustav posebno osigurava da institucija poštuje sljedeća načela:
(a) prije ugovaranja transakcija institucija procjenjuje kreditnu sposobnost druge ugovorne strane;
(b) institucija uzima u obzir rizik namire i kreditni rizik prije namire;
(c) institucija upravlja tim rizicima koliko je moguće cjelovito na razini svake druge ugovorne strane, uzimajući u obzir ukupnu izloženost kreditnom riziku druge ugovorne strane i ostale kreditne izloženosti na razini cijelog društva.
3. Institucija koja primjenjuje IMM, u onoj mjeri u kojoj to zahtijeva nadležno tijelo, osigurava da njezin sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane uzima u obzir likvidnosne rizike u vezi sa sljedećim:
(a) potencijalnim pozivima za uplatu marže u sklopu izmjena varijacijske marže ili drugih vrsta marže, kao što su inicijalna ili neovisna marža, u uvjetima nepovoljnih šokova na tržištu;
(b) potencijalnim pozivima za povrat viška kolaterala koji su dale druge ugovorne strane;
(c) pozivima koji proizlaze iz potencijalnog pogoršanja vanjske procjene kreditne kvalitete same institucije.
Institucija osigurava da su priroda i razdoblje ponovne upotrebe kolaterala u skladu s njezinim likvidnosnim potrebama i da ne ugrožavaju njezinu sposobnost da pravodobno da ili vrati kolateral.
4. Upravljačko tijelo institucije i više rukovodstvo aktivno su uključeni u upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane i za to osiguravaju adekvatna sredstva. Više rukovodstvo mora biti upoznato s ograničenjima i pretpostavkama modela te njihovim utjecajem na pouzdanost rezultata modela putem formalnog procesa. Više rukovodstvo također mora biti svjesno neizvjesnosti tržišnog okružja i operativnih problema te kako se to odražava na model.
5. Dnevne izvještaje o izloženosti institucije kreditnom riziku druge ugovorne strane koji se sastavljaju u skladu s člankom 287. stavkom 2. točkom (b) mora pregledati rukovodstvo koje je na odgovarajućoj razini i ima ovlast nametnuti i smanjenje pozicija koje su preuzeli pojedini zaposlenici institucije koji su odgovorni za zauzimanje pozicija i zaposlenici jedinice za trgovanje i smanjenje ukupne izloženosti institucije kreditnom riziku druge ugovorne strane.
6. Sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane koji je uspostavljen u skladu sa stavkom 1. mora na odgovarajući način uzeti u obzir interne kreditne limite i limite trgovanja. Kreditni limiti i limiti trgovanja moraju biti povezani s modelom za mjerenje rizika institucije na dosljedan način, razumljiv zaposlenicima institucije koji su odgovorni za zauzimanje pozicija i upravljanje pozicijama i višem rukovodstvu. Institucija ima formalan proces kojim se odgovarajuća razina rukovodstva izvješćuje o prekoračenjima limita rizika.
7. Sustav mjerenja izloženosti institucije kreditnom riziku druge ugovorne strane obuhvaća dnevno i unutardnevno korištenje kreditnih linija. Institucija mjeri sadašnju izloženost prije smanjenja za iznos kolaterala i nakon uključenoga kolaterala. Na razini pojedinog portfelja te na razini pojedine druge ugovorne strane institucija izračunava i prati vršnu izloženost ili potencijalnu buduću izloženost u intervalima pouzdanosti koje je odabrala sama institucija. Institucija vodi računa o velikim pozicijama i o koncentraciji pozicija, između ostalog i prema grupama povezanih drugih ugovornih strana, prema gospodarskoj grani i prema tržištu.
8. Institucija uspostavlja i održava rutinski i strog program testiranja otpornosti na stres. Rezultate tog testiranja otpornosti na stres redovito, a najmanje jednom tromjesečno, provjerava više rukovodstvo, a ono se odražava u politikama i limitima koje upravljačko tijelo ili više rukovodstvo određuje u smislu kreditnog rizika druge ugovorne strane. Ako testiranje otpornosti na stres pokaže posebnu osjetljivost na određenu kombinaciju okolnosti, institucija poduzima hitne postupke za upravljanje tim rizicima.