Uvodna izjava (16)
Osim zaštitnog sloja za sistemski rizik uključenog u Direktivu 2013/36/EU, kada je država članica pogođena makrobonitetnim ili sistemskim rizicima, nadležna ili imenovana tijela dotične države članice trebaju imati mogućnost odgovoriti na te rizike određenim specifičnim nacionalnim makrobonitetnim mjerama, kad se to smatra učinkovitijim za otklanjanje tih rizika. Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) osnovan Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010.(6) i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010.(7) trebaju imati mogućnost očitovati se jesu li ispunjeni uvjeti za takve nacionalne makrobonitetne mjere te treba postojati mehanizam na razini Unije kojim se sprečava provođenje nacionalnih mjera ako postoje snažni dokazi da relevantni uvjeti nisu ispunjeni. Dok se ovom Uredbom uspostavljaju jedinstvena markobonitetna pravila za institucije, države članice zadržavaju vodeću ulogu u makrobonitetnom nadzoru zbog svoje stručnosti i postojećih odgovornosti povezanih s financijskom stabilnošću. U tom specifičnom slučaju, budući da odluka o donošenju bilo kakvih nacionalnih makrobonitetnih mjera uključuje određene procjene povezane s rizicima koje mogu u konačnici utjecati na makroekonomsku, fiskalnu i proračunsku poziciju dotične države članice, nužno je ovlast za odbijanje predloženih nacionalnih makrobonitetnih mjera dodijeliti Vijeću u skladu s člankom 291. UFEU-a, koje djeluje na prijedlog Komisije.