Uredba (EU) br. 952/2013 · GLAVA IV. ROBA UNESENA NA CARINSKO PODRUČJE UNIJE / POGLAVLJE 2. Dolazak robe / Odjeljak 3. Privremeni smještaj robe

Članak 145.

Deklaracija za privremeni smještaj

1. Za robu koja nije roba Unije, a podnesena je carini podnosi se deklaracija za privremeni smještaj koja sadrži sve potrebne podatke za primjenu odredaba koje uređuju privremeni smještaj.

2. Dokumenti vezani za robu u privremenom smještaju dostavljaju se carinskim tijelima ako tako traži zakonodavstvo Unije ili ako je to potrebno za carinske provjere.

3. Deklaraciju za privremeni smještaj podnosi jedna od osoba iz članka 139. stavka 1. ili 3. najkasnije u vrijeme podnošenja robe carini.

4. Deklaracija za privremeni smještaj, osim ako se odustane od obveze podnošenja ulazne skraćene deklaracije, uključuje upućivanje na sve ulazne skraćene deklaracije koje su podnesene za robu koja se podnosi carini, osim ako je već bila u privremenom smještaju ili stavljena u carinski postupak te nije napustila carinsko područje Unije.

5. Carinska tijela mogu prihvatiti da deklaracija za privremeni smještaj ima jedan od sljedećih oblika:

(a) upućivanje na bilo koju ulaznu skraćenu deklaraciju koja je podnesena za dotičnu robu, dopunjeno podacima deklaracije za privremeni smještaj;

(b) manifest ili druga prijevozna isprava ako sadrži podatke deklaracije za privremeni smještaj, uključujući upućivanja na bilo koju ulaznu skraćenu deklaraciju za dotičnu robu;

6. Carinska tijela mogu prihvatiti da se deklaracija za privremeni smještaj podnese korištenjem trgovinskih, lučkih ili prijevozničkih informacijskih sustava ako oni sadrže potrebne podatke za takvu deklaraciju, a ti su podaci dostupni u skladu sa stavkom 3.

7. Članci 188. do 193. primjenjuju se na deklaraciju za privremeni smještaj.

8. Deklaracija za privremeni smještaj može se koristiti za:

(a) obavijest o dolasku iz članka 133.; ili

(b) podnošenje robe carini iz članka 139., ako su ispunjeni uvjeti navedeni u tim odredbama.

9. Deklaracija za privremeni smještaj nije potrebna ako je, najkasnije u vrijeme podnošenja robe carini, njezin carinski status kao robe Unije određen u skladu s člancima 153. do 156.

10. Deklaraciju za privremeni smještaj čuvaju carinska tijela ili ona mora biti dostupna carinskim tijelima za potrebe provjere da je roba na koju se odnosi naknadno stavljena u carinski postupak ili ponovo izvezena u skladu s člankom 149.

11. Za potrebe stavaka 1. do 10., ako se roba, koja nije roba Unije i premješta se u postupku provoza, podnese carini u odredišnom uredu unutar carinskog područja Unije, smatra se da su podaci za dotičnu aktivnost provoza deklaracija za privremeni smještaj, pod uvjetom da oni ispunjavaju zahtjeve u tu svrhu. Međutim, posjednik robe može podnijeti deklaraciju za privremeni smještaj nakon završetka postupka provoza.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu