Članak 179.
Centralizirano carinjenje
1. Carinska tijela mogu, na zahtjev, ovlastiti neku osobu da podnese, u carinski ured koji je nadležan za mjesto na kojemu ta osoba ima poslovni nastan, carinsku deklaraciju za robu koja se podnosi carini u drugom carinskom uredu.
Od uvjeta za odobrenje iz prvog podstavka može se odustati ako je carinska deklaracija podnesena i roba podnesena carinskim uredima pod nadležnošću jednog carinskog tijela.
2. Podnositelj zahtjeva za odobrenje iz stavka 1. je ovlašteni gospodarski subjekt za carinsko pojednostavljenje.
3. Carinski ured u kojem je carinska deklaracija podnesena dužan je:
(a) nadzirati stavljanje robe u dotični carinski postupak;
(b) provesti carinske provjere za pregled carinske deklaracije iz članka 188. točaka (a) i (b);
(c) ako je opravdano, zatražiti da carinski ured kojem je podnesena roba provede carinske provjere za provjeru carinske deklaracije iz članka 188.; i
(d) provesti carinske formalnosti za naplatu iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu.
4. Carinski ured u kojem se podnosi carinska deklaracija i carinski ured u kojem se podnosi roba razmjenjuju podatke koji su potrebni za provjeru carinske deklaracije i puštanje robe.
5. Carinski ured u kojem se roba podnosi, ne dovodeći u pitanje vlastite provjere robe unesene u carinsko područje Unije ili iznesene iz njega, obavlja sve carinske provjere iz stavka 3. točke (c) i daje rezultate tih provjera carinskom uredu u kojem se podnosi carinska deklaracija.
6. Carinski ured u kojem se podnosi carinska deklaracija pušta robu u skladu s člancima 194. i 195., uzimajući u obzir:
(a) rezultate vlastitih provjera za provjeru carinske deklaracije,
(b) rezultate provjera carinskog ureda u kojem se podnosi roba za provjeru carinske deklaracije i provjere robe koja se unosi u carinsko područje Unije ili iznosi iz njega.