Članak 70.
Metoda određivanja carinske vrijednosti na temelju transakcijske vrijednosti
1. Primarna osnova za carinsku vrijednost robe je transakcijska vrijednost, odnosno cijena koja je stvarno plaćena ili plativa za robu kada se prodaje radi izvoza u carinsko područje Unije, po potrebi prilagođena.
2. Cijena koja je stvarno plaćena ili plativa je ukupno plaćanje koje je kupac izvršio ili će izvršiti prodavaču ili trećoj strani u korist prodavača za uvezenu robu i uključuje sva plaćanja koja su izvršena ili će biti izvršena kao uvjet prodaje uvezene robe.
3. Transakcijska se vrijednost primjenjuje pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a) nema ograničenja za kupca u vezi s raspolaganjem ili korištenjem robe, osim sljedećih:
i. ograničenja koja nameće ili zahtijeva zakon ili javna tijela u Uniji;
ii. ograničenja u smislu zemljopisnog područja na kojem se roba može ponovo prodati;
iii. ograničenja koja ne utječu u bitnoj mjeri na carinsku vrijednost robe;
(b) prodaja ili cijena ne podliježu nekom uvjetu ili činidbi čija se vrijednost ne može odrediti u odnosu prema robi čija se vrijednost određuje;
(c) nikakva naknada koju kupac dobiva od iduće preprodaje, raspolaganja ili korištenja robe neće se plaćati izravno ili neizravno prodavaču, osim ako se napravi primjerena prilagodba;
(d) kupac i prodavač nisu povezani ili takva veza nije utjecala na cijenu.