Članak 74.
Druge metode za određivanje carinske vrijednosti
1. Ako se carinska vrijednost robe ne može odrediti prema članku 70., određuje se u postupku prema redoslijedu od točke (a) do točke (d) stavka 2., do prve točke prema kojoj se carinska vrijednost robe može odrediti.
Redoslijed primjene točaka (c) i (d) stavka 2. zamjenjuje se ako deklarant tako zahtijeva.
2. Carinska vrijednost, prema stavku 1., jest:
(a) transakcijska vrijednost istovjetne robe koja je prodana za izvoz u carinsko područje Unije i izvezena u isto ili slično vrijeme kao i roba kojoj se određuje vrijednost;
(b) transakcijska vrijednost slične robe koja je prodana za izvoz u carinsko područje Unije i izvezena u isto ili slično vrijeme kao i roba kojoj se određuje vrijednost;
(c) vrijednost koja se temelji na jediničnoj cijeni po kojoj se uvozna roba ili ista ili slična uvezena roba prodaje u carinskom području Unije u najvećoj ukupnoj količini osobama koje nisu povezane s prodavačima, ili
(d) izračunana vrijednost koja se sastoji od zbroja:
i. troškova ili vrijednosti materijala i izrade ili druge prerade koja se koristi u proizvodnji uvezene robe;
ii. iznosa dobiti i općih troškova koji je jednak onome koji se obično odražava u prodaji robe iste klase ili vrste kao što je roba koja se procjenjuje, a koju proizvode u zemlji izvoznici za izvoz u Uniju;
iii. troška ili vrijednosti elemenata iz članka 71. stavka 1. točke (e).
3. Ako se carinska vrijednost ne može utvrditi prema stavku 1., utvrđuje se na temelju dostupnih podataka na carinskom području Unije, koristeći razumna sredstva koja su u skladu s načelima i općim odredbama svega sljedećeg:
(a) sporazuma o provedbi članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini;
(b) članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini;
(c) ovog poglavlja.