Članak 23.
Mjere koje povezuju učinkovitost ESI fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem
1. Komisija može zatražiti od države članice da pregleda i predloži izmjene svog sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa, tamo gdje je to potrebno kako bi se podržala primjena relevantnih preporuka Vijeća ili optimizirao učinak rasta ESI fondova u državama članicama koje primaju financijsku potporu.
Takav se zahtjev može tražiti u sljedeće svrhe:
(a) kako bi se podržala primjena relevantne preporuke Vijeća upućene državi članici i donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantnom preporukom Vijeća donesenom u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a, upućenom državi članici koja je u pitanju;
(b) kako bi se podržala primjena relevantnih preporuka Vijeća koje su upućene dotičnoj državi članici i donesene u skladu s člankom 7. stavkom 2. ili člankom 8. stavkom 2. Uredbe (EU) 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(14), pod uvjetom da se te izmjene smatraju potrebnima za pomoć pri ispravljanju makroekonomskih neravnoteža; ili
(c) kako bi se maksimalno povećao učinak dostupnih ESI fondova na rast i konkurentnost ako država članica ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:
i. na raspolaganje joj je stavljena financijska pomoć Unije u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 407/2010(15);
ii. na raspolaganje joj je stavljena financijska pomoć u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 332/2002(16);
iii. na raspolaganje joj je stavljena financijska pomoć kojom se pokreće program makroekonomske prilagodbe u skladu s Uredbom (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(17) ili kojom se potiče odluka Vijeća u skladu s člankom 136. stavkom 1. UFEU-a.
Za potrebe drugog podstavka točke (c), smatra se da je svaki od uvjeta zadovoljen ako je takva pomoć stavljena na raspolaganje državi članici prije ili nakon 21. prosinca 2013. i ostaje joj na raspolaganju.
2. Zahtjev koji Komisija uputi državi članici u skladu sa stavkom 1. opravdan je, s obzirom na potrebu za podržavanjem primjene relevantnih preporuka ili prema potrebi za maksimalnim povećanjem učinka dostupnih ESI fondova na rast i konkurentnost, te navodi programe ili prioritete na koje smatra da se odnosi te vrstu očekivanih izmjena. Takav se zahtjev neće tražiti prije 2015. ili nakon 2019., ni u vezi s istim programima dvije uzastopne godine.
3. Država članica dostavlja svoj odgovor na zahtjev iz stavka 1. u roku od dva mjeseca od njegovog primanja, navodeći izmjene koje smatra nužnima u sporazumu o partnerstvu i programima, razloge tih izmjena, programe u pitanju te prikazuje u glavnim crtama vrstu predloženih izmjena i njihov očekivani utjecaj na provedbu preporuka i provedbu ESI fondova. Komisija prema potrebi daje primjedbe u roku od mjesec dana od primanja tog odgovora.
4. Država članica podnosi prijedlog za izmjenu sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa u roku od dva mjeseca od datuma podnošenja odgovora iz stavka 3.
5. Ako Komisija nije predala primjedbe ili ako smatra da su predane primjedbe uzete u obzir na odgovarajući način, ona donosi odluku kojom se odobravaju izmjene sporazumu o partnerstvu i relevantnim programima bez neopravdane odgode i u svakom slučaju najkasnije tri mjeseca nakon što ih država članica preda u skladu sa stavkom 4.
6. Ako država članica ne poduzme učinkovite aktivnosti kao odgovor na zahtjev u skladu sa stavkom 1., u rokovima utvrđenim u stavcima 3. i 4., Komisija može, u roku od tri mjeseca nakon svojih primjedbi u skladu sa stavkom 3. ili nakon predaje prijedloga države članice u skladu sa stavkom 4., predložiti Vijeću obustavu dijela ili svih plaćanja za programe ili prioritete u pitanju. U svom prijedlogu Komisija utvrđuje razloge za zaključak da država članica nije poduzela učinkovite aktivnosti. Prilikom davanja prijedloga Komisija uzima u obzir sve relevantne informacije i temeljito razmatra sve elemente koji proizlaze iz strukturnog dijaloga i mišljenja koja se iznose preko njega u skladu sa stavkom 15.
Vijeće odlučuje o prijedlogu provedbenim aktom. Taj se provedbeni akt primjenjuje samo u odnosu na zahtjeve za plaćanje koji su predani nakon datuma donošenja tog provedbenog akta.
7. Opseg i razina obustave plaćanja određenih u skladu sa stavkom 6. razmjerni su i učinkoviti te poštuju jednakost postupanja između država članica, posebno u odnosu na utjecaj obustave na gospodarstvo države članice u pitanju. Programi koji se trebaju obustaviti određuju se na temelju potreba utvrđenih u zahtjevu iz stavaka 1. i 2.
Obustava plaćanja ne prelazi 50 % plaćanja svakog programa u pitanju. Odlukom se može omogućiti povećanje razine obustave do 100 % plaćanja ako država članica ne poduzme učinkovite aktivnosti kao odgovor na zahtjev podnesen u skladu sa stavkom 1., u roku od tri mjeseca od donošenja odluke o obustavi plaćanja iz stavka 6.
8. Ako je država članica predložila izmjene sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa kako je zahtijevala Komisija, Vijeće na temelju prijedloga Komisije odlučuje o ukidanju obustave plaćanja.
9. Komisija Vijeću daje prijedlog o obustavi dijela ili svih obveza ili plaćanja za programe države članice u sljedećim slučajevima:
(a) ako Vijeće u skladu s člankom 126. stavkom 8. ili člankom 126. stavkom 11. UFEU-a utvrdi da država članica nije poduzela učinkovite aktivnosti za rješavanje problema prekomjernog manjka;
(b) ako Vijeće donese dvije uzastopne preporuke u istom postupku u slučaju neravnoteže, u skladu s člankom 8. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1176/2011 na temelju toga što je država članica podnijela nedovoljno dobar plan korektivnih aktivnosti;
(c) ako Vijeće donese dvije uzastopne odluke u istom postupku u slučaju neravnoteže u skladu s člankom 10. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1176/2011 kojima se utvrđuje nepoštovanje države članice na temelju toga što nije poduzela preporučene korektivne aktivnosti;
(d) ako Komisija utvrdi da država članica nije poduzela mjere za provedbu programa prilagodbe iz Uredbe (EU) br. 407/2010 ili Uredbe (EU) br. 332/2002 i zbog toga odluči ne odobriti isplatu financijske pomoći odobrene toj državi članici;
(e) ako Vijeće odluči da država članica ne poštuje program makroekonomske prilagodbe iz članka 7. Uredbe (EU) br. 472/2013 ili mjere koje se zahtijevaju u odluci Vijeća donesenoj u skladu s člankom 136. stavkom 1. UFEU-a.
Prilikom davanja prijedloga Komisija poštuje odredbe stavka 11. i uzima u obzir sve relevantne informacije u tom pogledu te temeljito razmatra sve elemente koji proizlaze iz strukturiranog dijaloga i mišljenja koja se iznose preko njega u skladu sa stavkom 15.
Prednost se daje obustavi obveza: plaćanja se obustavljaju samo kada je potrebno trenutno djelovanje i u slučaju značajnog nepoštovanja. Obustava plaćanja primjenjuje se na zahtjeve za plaćanja koji su predani za programe u pitanju nakon datuma odluke o obustavi.
10. Smatra se da je Vijeće prihvatilo prijedlog Komisije iz stavka 9. u vezi s obustavom obveza osim ako Vijeće ne odluči, provedbenim aktima, odbiti takav prijedlog kvalificiranom većinom u roku od mjesec dana od podnošenja prijedloga Komisije. Obustava obveza primjenjuje se na obveze iz ESI fondova za državu članicu u pitanju od 1. siječnja godine nakon donošenja odluke o obustavi.
Vijeće provedbenim aktima donosi odluku o prijedlogu Komisije iz stavka 9. u vezi s obustavom plaćanja.
11. Opseg i razina obustave obveza ili plaćanja koji se trebaju odrediti na temelju stavka 10. razmjerni su, njima se poštuje jednakost postupanja između država članica i uzimaju u obzir gospodarske i socijalne okolnosti država članica u pitanju, posebno razina nezaposlenosti države članice u pitanju u odnosu na prosjek Unije i utjecaj obustave na gospodarstvo te države članice. Utjecaj obustave na programe od ključne važnosti za razmatranje štetnih gospodarskih i socijalnih uvjeta poseban je činitelj koji se treba uzeti u obzir.
Detaljne odredbe za određivanje opsega i razine obustava utvrđene su u Prilogu III.
Obustava obveza podliježe nižem ograničenju od navedenih ograničenja:
(a) Najviše 50 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove u prvom slučaju nepoštovanja postupka rješavanja prekomjernog manjka iz stavka 9. prvog podstavka točke (a) i najviše 25 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove u prvom slučaju nepoštovanja koje se odnosi na plan korektivnih mjera u okviru postupka rješavanja prevelike neravnoteže iz stavka 9. prvog podstavka točke (b) ili nepoštovanje preporučenih korektivnih aktivnosti u skladu s postupkom rješavanja prevelike neravnoteže iz stavka 9. prvog podstavka točke (c).
Razina obustave postupno raste do najviše 100 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove u slučaju postupka rješavanja prekomjernog manjka i do 50 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove u slučaju postupka prevelike neravnoteže, u skladu s ozbiljnošću nepoštovanja;
(b) ograničenje od najviše 0,5 % nominalnog BDP-a koje se primjenjuje u prvom slučaju nepoštovanja postupka rješavanja prekomjernog manjka iz stavka 9. prvog podstavka točke (a) te najviše 0,25 % nominalnog BDP-a koje se primjenjuje u prvom slučaju nepoštovanja koje se odnosi na plan korektivnih mjera u okviru postupka prevelikih neravnoteža iz stavka 9. prvog podstavka točke (b) ili nepoštovanja preporučene korektivne aktivnosti u okviru postupka prevelike neravnoteže iz stavka 9. prvog podstavka točke (c).
Ako nepoštovanje koje se odnosi na korektivne aktivnosti iz stavka 9. prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) potraje, postotak ograničenja tog BDP-a postupno se povećava na:
— najviše 1 % nominalnog BDP-a što se primjenjuje u slučaju trajnog nepoštovanja postupka rješavanja prekomjernog manjka u skladu sa stavkom 9. prvim podstavkom točkom (a); i
— najviše 0,5 % nominalnog BDP-a što se primjenjuje u slučaju trajnog nepoštovanja postupka prevelike neravnoteže u skladu sa stavkom 9. prvim podstavkom točkama (b) ili (c), u skladu s ozbiljnošću nepoštovanja;
(c) najviše 50 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove ili najviše 0,5 % nominalnog BDP-a u prvom slučaju nepoštovanja kako je navedeno u stavku 9. prvom podstavku točkama (d) i (e).
Prilikom određivanja razine obustave i toga trebaju li se obustaviti obveze ili plaćanja, uzima se u obzir faza ciklusa programa, a posebno razdoblje preostalo za korištenje fondova nakon ponovnog planiranja proračunskih sredstava za obustavljene obveze.
12. Ne dovodeći u pitanje pravila opozivanja utvrđena u člancima od 86. do 88. Komisija bez odgode ukida obustavu obveza u sljedećim slučajevima:
(a) ako je postupak rješavanja problema prekomjernog manjka u mirovanju u skladu s člankom 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1467/97(18) ili ako je Vijeće u skladu s člankom 126. stavkom 12. UFEU-a odlučilo staviti izvan snage odluku o postojanju prekomjernog deficita;
(b) ako je Vijeće podržalo plan korektivnih mjera koji je podnijela dotična država članica u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1176/2011 ili ako je postupak za rješavanje prevelike neravnoteže stavljen u stanje mirovanja u skladu s člankom 10. stavkom 5. te Uredbe ili ako je Vijeće taj postupak zaključilo u skladu s člankom 11. te Uredbe;
(c) ako Komisija donese zaključak da je država članica u pitanju poduzela odgovarajuće mjere za provedbu programa prilagodbe iz članka 7. Uredbe (EU) br. 472/2013 ili mjere koje se zahtijevaju u odluci Vijeća donesenoj u skladu s člankom 136. stavkom 1. UFEU-a.
Prilikom ukidanja obustave obveza Vijeće, na prijedlog Komisije, odlučuje ponovno planirati proračunska sredstva za obustavljene obveze u skladu s člankom 8. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013.
Vijeće na prijedlog Komisije donosi odluku o ukidanju obustave plaćanja ako su ispunjeni primjenjivi uvjeti utvrđeni u prvom podstavku točkama (a), (b) i (c).
13. Stavci od 6. do 12. ne primjenjuju se na Ujedinjenu Kraljevinu u mjeri u kojoj se obustava obveza ili plaćanja odnosi na pitanja obuhvaćena stavkom 1. drugim podstavkom točkama (a) i (b) te točkom (c) podtočkom iii. ili stavkom 9. prvim podstavkom točkama (a), (b) ili (c).
14. Ovaj članak ne primjenjuje se na programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.
15. Komisija obavješćuje Europski parlament o provedbi ovog članka. Posebno kada je jedan od uvjeta utvrđenih u stavku 6. ili stavku 9. prvom podstavku točkama od (a) do (e) ispunjen za državu članicu, Komisija odmah obavještćuje Europski parlament te navodi pojedinosti ESI fondova i programa koji bi mogli podlijegati obustavi obveza ili plaćanja.
Europski parlament može pozvati Komisiju na strukturirani dijalog o primjeni ovog članka, uzimajući posebno u obzir prosljeđivanje informacija iz prvog podstavka.
Komisija prosljeđuje prijedlog obustave obveza ili plaćanja ili prijedlog ukidanja takve obustave Europskom parlamentu i Vijeću odmah nakon njegova usvajanja. Europski parlament može pozvati Komisiju da objasni razloge za svoj prijedlog.
16. Komisija 2017. provodi reviziju primjene ovog članka. U tu svrhu Komisija priprema izvješće koje prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću, a kojemu se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.
17. Tamo gdje se javljaju znatne promjene društvene ili gospodarske situacije u Uniji, Komisija može podnijeti prijedlog za reviziju primjene ovog članka ili Europski parlament ili Vijeće, postupajući u skladu s člankom 225. odnosno člankom 241. UFEU-a, mogu zatražiti od Komisije da podnese takav prijedlog.