Članak 34.
Djelatnosti izravno izložene tržišnom natjecanju
1. Ugovori kojima se namjerava omogućiti obavljanje djelatnosti koja se spominje u člancima od 8. do 14. nisu predmet ove Direktive ako država članica ili naručitelji, nakon podnošenja zahtjeva u skladu s člankom 35., mogu dokazati da je djelatnost koja se obavlja u toj u državi članici izravno izložena natjecanju na tržištima kojima pristup nije ograničen; kao ni projektni natječaji koji se provode za obavljanje takve djelatnosti u tom geografskom području. Dotična djelatnost može sačinjavati dio većeg sektora ili se može izvršavati samo u određenim dijelovima dotične države članice. Procjena tržišnog natjecanja iz prve rečenice ovog stavka koja se provodi u okrilju informacija dostupnih Komisiji i u svrhu ove Direktive ne dovodi u pitanje primjenu zakona o tržišnom natjecanju. Takva procjena provodi se uzimajući u obzir tržište za dotične djelatnosti i zemljopisno referentno tržište u smislu stavka 2.
2. Za potrebe stavka 1. ovog članka o pitanju je li djelatnost izravno izložena tržišnom natjecanju odlučuje se na temelju kriterija koji su usklađeni s odredbama o tržišnom natjecanju UFEU-a. Oni mogu uključivati značajke dotičnih proizvoda ili usluga, postojanje alternativnih proizvoda ili usluga koje se smatraju zamjenjivima na strani ponude ili strani potražnje, cijene te stvarnu ili potencijalnu nazočnost više od jednog dobavljača proizvoda ili pružatelja usluga.
Zemljopisno mjerodavno tržište, na čijoj je osnovi procijenjena izloženost tržišnom natjecanju, predstavlja područje na kojemu dotični poduzetnici sudjeluju u ponudi i potražnji proizvoda ili usluga, na kojemu su uvjeti tržišnog natjecanja dovoljno homogeni i koje se može razlikovati od susjednih područja, posebno po tome što su uvjeti tržišnog natjecanja na tom području znatno drukčiji. Pri takvoj procjeni treba posebno uzeti u obzir narav i obilježja odgovarajućih proizvoda ili usluga, postojanje ulaznih prepreka ili sklonosti kupaca, značajne razlike u tržišnim udjelima poduzetnika između dotičnog područja i susjednih područja, kao i znatne razlike u cijenama.
3. Za potrebe stavka 1. ovog članka, smatra se da pristup tržištu nije ograničen ako je država članica provela i primijenila odredbe zakonodavstva Unije navedene u Prilogu III.
Ako se slobodan pristup određenom tržištu ne može pretpostaviti na temelju gornjeg podstavka, mora se pružiti dokaz da je pristup dotičnom tržištu slobodan de facto i de jure.