Članak 83.
Trošak životnog vijeka
1. Trošak životnog vijeka obuhvaća, do relevantnog stupnja, dio sljedećih troškova ili sve sljedeće troškove tijekom životnog vijeka proizvoda, usluge ili radova
(a) troškove koje snosi naručitelj ili drugi korisnici kao što su:
i. troškovi nabave;
ii. troškovi uporabe kao što je potrošnja energije i drugih resursa;
iii. troškovi održavanja;
iv. troškovi kraja životnog vijeka kao što su troškovi prikupljanja i recikliranja;
(b) troškove pripisane okolišnim vanjskim učincima povezanima s proizvodom, uslugom ili radovima tijekom njihova životnog vijeka, ako se može odrediti i provjeriti njihova novčana vrijednost, takvi troškovi mogu uključivati troškove emisije stakleničnih plinova i emisije drugih zagađivača te ostale troškove radi ublažavanja klimatskih promjena.
2. Ako naručitelji procjenjuju troškove korištenjem pristupa troškova životnog vijeka, u dokumentaciji o nabavi moraju navesti podatke koje ponuditelji trebaju dostaviti i metodu koju će naručitelj koristiti za određivanje troškova životnog vijeka na temelju tih podataka.
Metoda koja se koristi za procjenu troškova pripisanih okolišnim vanjskim učincima mora ispuniti sve sljedeće uvjete:
(a) temelji se na kriterijima koji se mogu objektivno provjeriti i koji nisu diskriminirajući. Posebice, ako nije utvrđena za višekratnu ili trajnu uporabu, ne smije neopravdano davati prednost ili stavljati u nepovoljniji položaj određene gospodarske subjekte;
(b) dostupna je svim zainteresiranim stranama
(c) tražene podatke mogu, uz razumno nastojanje, dostaviti prosječno pažljivi gospodarski subjekti, uključujući gospodarske subjekte iz trećih zemalja koji su stranka GPA-a ili drugih međunarodnih sporazuma koji obvezuju Uniju.
3. Kada je zakonodavnim aktom Unije zajednička metoda za izračun troškova životnog vijeka postala obvezna, ta se zajednička metoda primjenjuje na procjenu troškova životnog vijeka.
Popis takvih zakonodavnih akata i, prema potrebi, delegiranih akata koji ih nadopunjuju nalazi se u Prilogu XV.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 103. u vezi s ažuriranjem tog popisa, ako je ažuriranje popisa potrebno zbog donošenja novog zakonodavstva kojim se zajednička metoda određuje kao obvezna ili se radi o stavljanju izvan snage ili izmjenama postojećeg zakonodavstva.