Direktiva 2014/25/EU · GLAVA II. PRAVILA O UGOVORIMA / POGLAVLJE III. Provedba postupka / Odjeljak 4. Ponude koje obuhvaćaju proizvode podrijetlom iz trećih zemalja i odnosi s tim zemljama

Članak 86.

Odnosi s trećim zemljama u vezi s ugovorima o radovima, nabavi robe i uslugama

1. Države članice obavještavaju Komisiju o svim općim poteškoćama, pravnim ili činjeničnim, s kojima se susreću i o kojima ih izvještavaju njihova poduzeća, a do kojih dolazi prilikom pribavljanja ugovora o uslugama u trećim zemljama.

2. Komisija izvješćuje Vijeće do 18. travnja 2019., a nakon toga periodično, o otvaranju ugovora o uslugama u trećim zemljama i o napretku u pregovorima s tim zemljama o ovom predmetu, posebno u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

3. Komisija nastoji, stupanjem u kontakt s dotičnom trećom zemljom, popraviti svaku situaciju za koju utvrdi, na temelju izvještaja iz stavka 2. ili drugih informacija, da, u kontekstu sklapanja ugovora o uslugama, treća zemlja:

(a) ne pruža poduzećima Unije stvaran pristup usporediv s onim koji Unija pruža poduzećima iz te zemlje;

(b) ne pruža poduzećima Unije nacionalni tretman ili iste konkurentne mogućnosti koje su na raspolaganju nacionalnim poduzećima; ili

(c) pruža poduzećima drugih trećih zemalja povoljniji tretman nego onaj koji imaju poduzeća Unije.

4. Države članice obavještavaju Komisiju o svim poteškoćama, pravnim ili činjeničnim, s kojima se susreću i o kojima izvještavaju njihova poduzeća, a do kojih dolazi zbog nepridržavanja odredaba međunarodnog radnog prava koje su navedene u Prilogu XIV. ako su ta poduzeća pokušala osigurati dobivanje ugovora u trećim zemljama.

5. U okolnostima iz stavaka 3. i 4. Komisija u svakom trenutku može predložiti da Vijeće donese provedbeni akt o obustavljanju ili ograničavanju dodjele ugovora o uslugama s niže navedenim poduzećima tijekom razdoblja koje bi se utvrdilo u tom provedbenom aktu:

(a) poduzećima koja se ravnaju prema pravu dotične treće zemlje;

(b) poduzećima povezanima s poduzećima navedenima u točki (a) i koja imaju registrirano sjedište u Uniji, ali nemaju izravnu i stvarnu vezu s gospodarstvom države članice;

(c) poduzećima koja dostavljaju ponude čiji su predmet usluge podrijetlom iz dotične treće zemlje.

Vijeće u najkraćem mogućem roku odlučuje kvalificiranom većinom.

Komisija može predložiti te mjere na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice.

6. Ovaj članak ne smije dovesti u pitanje obveze Zajednice u odnosu na treće zemlje koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma o javnoj nabavi, posebno u okviru Svjetske trgovinske organizacije.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu