Članak 76.
Zaštitne mjere za druge ugovorne strane u djelomičnim prijenosima
1. Države članice osiguravaju da se zaštitne mjere određene u stavku 2. primjenjuju u sljedećim okolnostima:
(a) sanacijsko tijelo prenosi neke dijelove, ali ne i svu imovinu, prava ili obveze institucije u sanaciji na drugi subjekt ili, pri izvršavanju instrumenta sanacije, s prijelazne institucije ili subjekta za upravljanje imovinom na drugu osobu;
(b) sanacijsko tijelo izvršava ovlasti iz članka 64. stavka 1. točke (f).
2. Države članice osiguravaju odgovarajuću zaštitu sljedećih sporazuma i ugovornih strana u sljedećim sporazumima:
(a) sporazumi o osiguranju prema kojima osoba preko jamstva ima stvarni ili uvjetovani interes u imovini ili pravima koji su podložni prijenosu, neovisno o tome je li taj interes osiguran specifičnom imovinom ili pravima ili preko promjenjive naknade ili sličnog sporazuma;
(b) ugovor o financijskom kolateralu s prijenosom prava vlasništva prema kojima se kolateral za osiguravanje ili pokrivanje ispunjenja određenih obveza daje prijenosom potpunog vlasništva nad imovinom s davatelja kolaterala na primatelja kolaterala pod uvjetima kojima se omogućava primatelju kolaterala da prenese imovinu ako se te navedene obveze ispune;
(c) sporazumi o prijeboju prema kojima se dvije tražbine ili više njih ili dvije obveze ili više njih koje si međusobno duguju institucija u sanaciji i druga ugovorna strana mogu međusobno prebiti;
(d) sporazumi o netiranju;
(e) pokrivene obveznice;
(f) strukturirani financijski sporazumi, uključujući sekuritizacije i instrumente koji se rabe za zaštitu od rizika i čine sastavni dio imovine za pokriće te koji su prema nacionalnom pravu osigurani na sličan način kao pokrivene obveznice, na temelju kojih jedna strana iz dogovora, ili povjerenik, predstavnik ili kandidat, dobiva i drži jamstva.
Oblik zaštite koji je prikladan za razrede sporazuma iz točaka od (a) do (f) ovog stavka dodatno se određuje u člancima od 77. do 80. te je podložan ograničenjima iz članaka od 68. do 71.
3. Zahtjev iz stavka 2. primjenjuje se neovisno o broju ugovornih strana uključenih u sporazume i neovisno o tome:
(a) nastaju li sporazumi na temelju ugovora, fiducije ili na neki drugi način, ili automatski na temelju zakona;
(b) nastaju li sporazumi na temelju prava druge države članice ili treće zemlje ili se na njih primjenjuje pravo druge države članice ili treće zemlje u cijelosti ili djelomično.
4. Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 115. kojima se dodatno određuju kategorije sporazuma iz područja primjene stavka 2. točaka od (a) do (f) ovog članka.