Uredba (EU) br. 600/2014

Uvodna izjava (41)

Pružanje usluga društava iz trećih zemalja u Uniji podliježe nacionalnim pravima i zahtjevima. Ti su propisi vrlo različiti, a društva koja su dobila odobrenje za rad u skladu s njima ne uživaju slobodu pružanja usluga i pravo poslovnog nastana u drugim državama članicama osim one u kojoj imaju poslovni nastan. Primjereno je uvesti zajednički regulatorni okvir na razini Unije. Ti propisi trebali bi ujednačiti postojeći razjedinjeni okvir, zajamčiti sigurnost i jednako postupanje prema društvima iz trećih zemalja koja pristupaju tržištu Unije, zajamčiti da je Komisija obavila ocjenu stvarne jednakovrijednosti s obzirom na bonitetni okvir i okvir poslovnog ponašanja trećih zemalja, te bi trebali osigurati usporedivu razinu zaštite klijenata u EU-u koji primaju usluge društava iz trećih zemalja.

Prilikom primjene propisa Komisija i države članice trebale bi davati prednost područjima obuhvaćenima obvezama skupine G-20 i sporazumima s najvećim trgovinskim partnerima Unije te bi trebale uzimati u obzir središnju ulogu koju Unija ima na svjetskim financijskim tržištima, osigurati da prihvaćanje zahtjeva trećih zemalja ne sprečava ulagatelje i izdavatelje iz Unije od ulaganja ili dobivanja financiranja od trećih zemalja ili ulagatelje i izdavatelje iz trećih zemalja od ulaganja, prikupljanja kapitala ili korištenja financijskim uslugama na tržištima Unije osim ako to nije potrebno zbog objektivnih razloga opreza utemeljenih na dokazima. Prilikom provedbe ocjena Komisija bi trebala uzeti u obzir ciljeve i načela uređenja vrijednosnih papira Međunarodne organizacije komisija za vrijednosne papire (IOSCO) te njezine preporuke s izmjenama i tumačenjem IOSCO-a.

Ako nije moguće donijeti odluku o stvarnoj jednakovrijednosti, pružanje usluga društava iz trećih zemalja u Europskoj uniji i dalje podliježe nacionalnim režimima. Komisija bi na vlastitu inicijativu trebala pokrenuti ocjenjivanje jednakovrijednosti. Države članice trebale bi moći pokazati da žele da određena treća zemlja ili određene treće zemlje podliježu ocjeni jednakovrijednosti koju provodi Komisija, ali Komisija nije obvezna na temelju toga pokrenuti proces utvrđivanja jednakovrijednosti. Ocjena jednakovrijednosti trebala bi se temeljiti na rezultatima; trebala bi ocijeniti u kojoj mjeri regulatorni i nadzorni okvir dotične treće zemlje imaju slične i odgovarajuće regulatorne učinke te u kojoj mjeri ispunjavaju iste ciljeve kao pravo Unije. Kod pokretanja tih ocjena jednakovrijednosti, Komisija bi trebala dati prednost onim nadležnostima trećih zemalja koje uzimaju u obzir značaj koji utvrđivanje jednakovrijednosti ima za društva i klijente iz Unije, postojanje ugovora o nadzoru i suradnji između trećih zemalja i država članica, postojanje učinkovitog jednakovrijednog sustava za priznavanje investicijskih društava koja su odobrenje za rad izdali strani pravni sustavi kao i interes i voljnost predmetne treće zemlje da pokrene proces ocjene jednakovrijednosti. Komisija bi trebala pratiti sve značajne promjene regulatornog i nadzornog okvira treće zemlje i prema potrebi revidirati odluke o jednakosti.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu