Članak 33.
Priznavanje i provedba sanacijskih postupaka treće zemlje
1. Ovaj članak primjenjuju se u odnosu na sanacijske postupke treće zemlje osim i do kada s relevantnom trećom zemljom ne stupi na snagu međunarodni sporazum iz članka 93. stavka 1. Direktive 2014/59/EU. On se također primjenjuje nakon stupanja na snagu međunarodnog sporazuma s relevantnom trećom zemljom iz članka 93. stavka 1. te Direktive u mjeri u kojoj priznavanje i provedba sanacijskih postupaka treće zemlje nisu obuhvaćeni tim sporazumom.
2. Odbor ocjenjuje i izdaje preporuku upućenu nacionalnim sanacijskim tijelima o priznavanju i provedbi sanacijskih postupaka koje provode sanacijska tijela treće zemlje u odnosu na instituciju treće zemlje ili matično društvo treće zemlje koje ima:
(a) jedno društvo kćer u Uniji ili više njih s poslovnim nastanom u jednoj državi članici sudionici ili više njih, ili
(b) imovinu, prava ili obveze smještene u jednoj državi članici sudionici ili u više njih ili koje su uređene pravom tih država članica sudionica.
Odbor provodi ocjenjivanje nakon savjetovanja s nacionalnim sanacijskim tijelima i, ako je uspostavljen europski sanacijski kolegij u skladu s člankom 89. Direktive 2014/59/EU, sa sanacijskim tijelima država članica nesudionica.
U ocjeni se posvećuje dužna pozornost interesima svake pojedine države članice sudionice u kojoj institucija ili matično društvo treće zemlje djeluje te posebice mogućem učinku priznavanja i provedbe sanacijskih postupaka treće zemlje na druge dijelove grupe i na financijsku stabilnost u tim državama članicama.
3. Odbor preporuča odbijanje priznavanja ili provedbu sanacijskih postupaka iz stavka 1. ako smatra:
(a) da bi sanacijski postupci treće zemlje imali negativan učinak na financijsku stabilnost države članice sudionice;
(b) da vjerovnici, posebno uključujući deponente koji se nalaze ili im se vrši plaćanje u državi članici sudionici, ne bi imali jednak tretman kao vjerovnici iz treće zemlje i deponenti sa sličnim zakonskim pravima u okviru sanacijskog postupka matične treće zemlje;
(c) da bi priznavanje ili provedba sanacijskog postupka treće zemlje imala znatne fiskalne posljedice za državu članicu sudionicu; ili
(d) da bi učinci takvog priznavanja ili takve provedbe bili u suprotnosti s nacionalnim zakonodavstvom države članice sudionice.
4. Nacionalna sanacijska tijela provode preporuku Odbora i traže priznanje ili provedbu sanacijskih postupaka na vlastitom teritoriju ili objašnjavaju Odboru u obrazloženoj izjavi zašto ne mogu provesti njegovu preporuku.
5. Prilikom izvršenja ovlasti sanacije u odnosu na subjekte trećih zemalja, nacionalna sanacijska tijela izvršavaju, gdje je to bitno, ovlasti koje su im dodijeljene na temelju odredbi iz članka 94. stavka 4. Direktive 2014/59/EU.