Uredba (EU) br. 806/2014

Uvodna izjava (57)

Odluka o provođenju sanacije subjekta trebala bi se donijeti prije nego što financijski subjekt postane insolventan u bilanci i dok još ima vlasničkog kapitala. Sanaciju je potrebno započeti nakon što se utvrdi da subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti te da se nijednom alternativnom mjerom iz privatnog sektora to propadanje ne bi moglo spriječiti u razumnom vremenskom roku. Činjenica da određeni subjekt ne ispunjava uvjete za odobrenje nije dovoljna da bi se opravdalo samo pokretanje sanacije, osobito ako subjekt još uvijek može uspješno poslovati ili će vjerojatno i dalje uspješno poslovati. Trebalo bi se smatrati da subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti ako krši ili će u skoroj budućnosti vjerojatno kršiti uvjete za nastavak odobrenja, ako je imovina subjekta manja, ili će u skoroj budućnosti vjerojatno biti manja od njegovih obveza, ako subjekt nije, ili u skoroj budućnosti vjerojatno neće biti sposoban podmiriti svoje dugove po dospijeću ili ako subjekt zahtijeva izvanrednu javnu financijsku potporu, osim u posebnim okolnostima iz ove Uredbe. Potreba za hitnom likvidnosnom pomoći središnje banke ne bi sama po sebi trebala biti okolnost koja dovoljno jasno upućuje na to da subjekt nije sposoban platiti svoje obveze po dospijeću, ili je vjerojatno da postoji mogućnost da to neće biti u bliskoj budućnosti. Ako bi navedeni instrument jamčila država, pristup subjekta tom instrumentu bio bi podložan pravilima o državnim potporama. Da bi se očuvala financijska stabilnost, osobito u slučaju sistemskog manjka likvidnosti, državna jamstva za instrumente likvidnosti koje osiguravaju središnje banke ili državna jamstva za novoizdane obveze za otklanjanje ozbiljnih smetnji u gospodarstvu države članice ne bi smjela pokrenuti okvir za sanaciju pod uvjetom da je ispunjen niz uvjeta. Prije svega bi se trebale odobriti mjere državnih jamstava unutar okvira za državnu potporu i one ne bi trebale biti dio većeg paketa potpore, a korištenje jamstvenih mjera trebalo bi biti strogo vremenski ograničeno. Trebala bi se zabraniti jamstva država članica za potraživanja iz vlasničkog kapitala.

Prilikom davanja jamstva, država članica trebala bi osigurati da subjekt za jamstvo plati dovoljnu naknadu. Nadalje, osiguravanje izvanredne javne financijske potpore ne bi trebalo potaknuti sanaciju ako, kao mjeru opreza, država članica preuzme vlasnički udjel u subjektu, uključujući subjekt u javnom vlasništvu, što je u skladu s odredbama o stopama obveznog kapitala. To, na primjer, može biti slučaj ako se od subjekta zahtijeva da prikupi novi kapital zbog ishoda testiranja otpornosti na stres zasnovanog na poznatim situacijama ili istovrsne vježbe koju provode makrobonitetna tijela, što uključuje zahtjev kojim se namjerava održati financijska stabilnost u kontekstu krize sustava, a subjekt nije u mogućnosti kapital prikupiti privatno na tržištima. Ne bi se trebalo smatrati da subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti isključivo na temelju toga što mu je izvanredna javna financijska potpora osigurana prije stupanja na snagu ove Uredbe. Naposljetku, pristup instrumentima likvidnosti, uključujući hitnu likvidnosnu pomoć središnje banke, može predstavljati državnu potporu na temelju okvira za državne potpore.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu