Uvodna izjava (66)
Zbog različite nacionalne prakse u pogledu naplate uporabe određenog platnog instrumenta („naplata dodatnih naknada”) došlo je do iznimne heterogenosti tržišta plaćanja u Uniji i zbunjenosti potrošača, posebno u e-trgovini i prekograničnom kontekstu. Trgovci koji se nalaze u državama članicama gdje je naplata dodatnih naknada dopuštena nude proizvode i usluge u državama članicama gdje je naplata dodatnih naknada zabranjena, pa naplaćuju dodatne naknade potrošaču. Također postoji mnogo primjera trgovaca koji potrošačima naplaćuju mnogo veće dodatne naknade od troškova koje snose trgovci kao rezultat uporabe određenog platnog instrumenta. Nadalje, snažan razlog za preispitivanje prakse naplate dodatnih naknada podupire se činjenicom da se Uredbom (EU) 2015/751 utvrđuju pravila za međubankovne naknade za plaćanja na temelju kartica. Međubankovne naknade predstavljaju glavnu sastavnicu naknada trgovca za kartice i plaćanja na temelju kartica. Naplata dodatnih naknada je praksa kojom se ponekad koriste trgovci kako bi nadoknadili dodatne troškove plaćanja na temelju kartica. Uredbom (EU) 2015/751 nameću se ograničenja razine međubankovnih naknada. Ta će se ograničenja primjenjivati prije zabrane utvrđene u ovoj Direktivi. Slijedom toga, države članice trebale bi razmotriti sprečavanje primatelja plaćanja da zahtijevaju naknade za uporabu platnih instrumenata za koje su međubankovne naknade regulirane u poglavlju II. Uredbe (EU) 2015/751.