Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 · GLAVA II. ZAŠTITNI SLOJ LIKVIDNOSTI / POGLAVLJE 2. Likvidna imovina

Članak 15.

CIU

1. Dionice ili udjeli u subjektima za zajednička ulaganja (CIU) priznaju se kao likvidna imovina jednakog stupnja kao odnosna likvidna imovina dotičnog subjekta do najvećeg iznosa od 500 milijuna EUR (ili protuvrijednosti u domaćoj valuti) za svaku kreditnu instituciju pojedinačno, pod sljedećim uvjetima:

(a) poštuju se zahtjevi iz članka 132. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b) CIU ulaže samo u likvidnu imovinu i izvedenice, a u potonjem slučaju samo u onoj mjeri potrebnoj za ublažavanje kamatnog, valutnog ili kreditnog rizika u portfelju.

2. Kreditne institucije primjenjuju sljedeće minimalne korektivne faktore na svoje dionice ili udjele u CIU-ima ovisno o kategoriji odnosne likvidne imovine:

(a) 0 % za kovanice i novčanice te izloženosti prema središnjim bankama iz članka 10. stavka 1. točke (b);

(b) 5 % za imovinu prvog stupanja, osim pokrivenih obveznica iznimno visoke kvalitete;

(c) 12 % za pokrivene obveznice iznimno visoke kvalitete iz članka 10. stavka 1. podstavka (f);

(d) 20 % za imovinu 2.A stupnja;

(e) 30 % za sekuritizacije 2.B stupnja osigurane potkategorijama imovine iz članka 13. stavka 2. točke (g) podtočaka i., ii. i iv.;

(f) 35 % za pokrivene obveznice 2.B stupnja iz članka 12. stavka 1. točke (e);

(g) 40 % za sekuritizacije 2.B stupnja osigurane potkategorijama imovine iz članka 13. stavka 2. točke (g) podtočaka iii. i v.; i

(h) 55 % za dužničke vrijednosne papire trgovačkih društava 2.B stupnja iz članka 12. stavka 1. točke (b) i dionice iz članka 12. stavka 1. točke (c) i za nekamatonosnu imovinu iz članka 12. stavka 1. točke (f).

3. Pristup iz stavka 2. primjenjuje se kako slijedi:

(a) ako je kreditna institucija upoznata s odnosnim izloženostima CIU-a, može pregledati navedene odnosne izloženosti kako bi im odredila odgovarajući korektivni faktor u skladu sa stavkom 2.;

(b) ako kreditna institucija nije upoznata s odnosnim izloženostima CIU-a, smatra se da CIU, za potrebe određivanja razine likvidnosti odnosne imovine i za potrebe određivanja odgovarajućeg korektivnog faktora za tu imovinu, ulaže u likvidnu imovinu, u najvećem iznosu u kojem mu je to dopušteno, istim rastućim redoslijedom kako je likvidna imovina raspoređena za potrebe stavka 2., počevši od imovine navedene u stavku 2. točki (h) i rastućim redoslijedom dok se ne dosegne najveći ukupni dopušteni iznos ulaganja.

4. Kreditne institucije su obvezne razviti učinkovite metodologije i postupke za izračun i iskazivanje tržišne vrijednosti i korektivnih faktora za dionice ili udjele u CIU-ima. Ako izloženost nije dovoljno značajna da bi kreditna institucija razvila vlastite metodologije i pod uvjetom da je, u svakom slučaju, nadležno tijelo uvjereno da je taj uvjet ispunjen, kreditnoj instituciji dopušteno je osloniti se na sljedeće treće osobe za izračun i iskazivanje korektivnih faktora za dionice ili udjele u CIU-ima:

(a) depozitar CIU-a, pod uvjetom da CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire te deponira sve te vrijednosne papire kod navedenog depozitara; ili

(b) za druge CIU-ove, društvo za upravljanje CIU-om, pod uvjetom da društvo za upravljanje CIU-om ispunjava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Ispravnost izračuna koje provodi depozitar ili društvo za upravljanje CIU-om pri određivanju tržišne vrijednosti i korektivnih faktora za dionice ili jedinice u CIU-u potvrđuje vanjski revizor barem jednom godišnje.

5. Ako kreditna institucija ne postupa u skladu sa zahtjevima iz stavka 4. ovog članka u pogledu dionica ili udjela u CIU-u, prestaje ih priznavati kao likvidnu imovinu za potrebe ove Uredbe u skladu s člankom 18.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu