Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 · GLAVA IV. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 35.

Nastavak priznavanja bankovne imovine za koju jamči država članica

1. Imovina koju izdaju kreditne institucije i za koju je osigurano jamstvo središnje države države članice priznaje se kao imovina prvog stupnja samo ako je jamstvo:

(a) odobreno ili ugovoreno na najviši iznos prije 30. lipnja 2014.;

(b) izravno, izričito, neopozivo i bezuvjetno i ako je njime obuhvaćeno neplaćanje glavnice i kamata po dospijeću.

2. Ako je jamac jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave države članice, imovina pod jamstvom priznaje se kao imovina prvog stupnja samo ako se izloženosti prema toj jedinici područne (regionalne) ili lokalne samouprave tretiraju kao izloženosti prema njezinoj središnjoj državi u skladu s člankom 115. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 i jamstvo je u skladu sa zahtjevima iz stavka 1.

3. Imovina iz stavaka 1. i 2. i dalje se priznaje kao imovina prvog stupnja sve dok je jamstvo na snazi u pogledu relevantnog izdavatelja ili njegove imovine, prema potrebi, kako je s vremena na vrijeme izmijenjeno ili zamijenjeno. Ako se iznos jamstva u korist izdavatelja ili njegove imovine u bilo kojem trenutku nakon 30. lipnja 2014. poveća, imovina se priznaje kao likvidna imovina samo do najvišeg iznosa jamstva koje je ugovoreno prije tog datuma.

4. Imovina iz tog članka podliježe istim zahtjevima koji se mogu primijeniti u skladu s ovom Uredbom na imovinu prvog stupnja koja predstavlja potraživanja od ili za koju jamče središnja država ili jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili subjekti javnog sektora iz članka 10. stavka 1. točke (c).

5. Ako kreditna institucija ili njezina imovina koriste sustav jamstava, za potrebe ovog članka jamstvom se smatra cijeli sustav.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu