Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 · GLAVA II. ZAŠTITNI SLOJ LIKVIDNOSTI / POGLAVLJE 1. Opće odredbe

Članak 7.

Opći zahtjevi za likvidnu imovinu

1. Kako bi mogla biti priznata kao likvidna imovina, imovina kreditne institucije mora ispunjavati uvjete iz stavaka 2. do 6.

2. Imovina je vlasništvo, pravo ili udjel koji drži kreditna institucija ili koja je dio skupa kako je navedeno u točki (a) i koja je neopterećena. U tu se svrhu smatra da je imovina neopterećena ako ne podliježe nikakvom pravnom, ugovornom, regulatornom ili drugom ograničenju koje kreditnoj instituciji onemogućuje unovčavanje, prodaju, prijenos, ustupanje imovine ili općenito raspolaganje njome izravnom prodajom na tržištu ili repo ugovorom u sljedećih 30 kalendarskih dana. Sljedeća imovina smatra se neopterećenom:

(a) imovina koja je dio skupa i koja je dostupna za trenutačnu uporabu kao kolateral za dobivanje dodatnog izvora financiranja u okviru obvezujuće ili, ako skupom upravlja središnja banka, neobvezujuće kreditne linije čije financiranje još nije izvršeno, a koja stoji na raspolaganju kreditnoj instituciji. Ova točka uključuje imovinu koju je kreditna institucija deponirala kod središnje institucije u mreži zadruga ili institucionalnom sustavu zaštite. Kreditne institucije pretpostavljaju da je imovina u skupu opterećena rastućim redoslijedom likvidnosti na temelju klasifikacije likvidnosti iz poglavlja 2., počevši s imovinom koja nije prihvatljiva za zaštitni sloj likvidnosti;

(b) imovina koju je kreditna institucija primila kao kolateral za potrebe smanjenja kreditnog rizika u obratnim repo transakcijama ili transakcijama financiranja vrijednosnih papira i kojom kreditna institucija može raspolagati.

2.a Odstupajući od stavka 2., likvidna imovina koja se drži u zaštitnom sloju likvidnosti skupa za pokriće smatra se neopterećenom tijekom razdoblja stresa u trajanju od 30 kalendarskih dana, utvrđenog člankom 4., do iznosa neto likvidnosnih odljeva koji se izračunava u skladu s glavom III. ove Uredbe, koji proizlaze iz povezanih programa pokrivenih obveznica, ako ta imovina ispunjava sve ostale zahtjeve iz glave II. ove Uredbe.

2.b Ako se likvidna imovina koja se drži u zaštitnom sloju likvidnosti skupa za pokriće ne smatra neopterećenom u skladu sa stavkom 2.a ovog članka, neovisno o tome smatrat će se neopterećenom tijekom razdoblja stresa u trajanju od 30 kalendarskih dana, utvrđenog člankom 4., ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) izdavatelj pokrivenih obveznica dužan je, u skladu s odredbama nacionalnog prava, svu svoju imovinu povezati s izdanjima pokrivenih obveznica;

(b) likvidna imovina prilaže se kao neobvezujuća veća razina kolateralizacije za izdavanje pokrivenih obveznica;

(c) likvidna imovina ispunjava sve ostale zahtjeve iz glave II. ove Uredbe;

(d) iznos likvidne imovine koja se smatra neopterećenom u skladu s ovim stavkom ne prelazi ukupni iznos neto likvidnosnih odljeva, koji se izračunava u skladu s glavom III. ove Uredbe.

3. Imovinu nije izdala sama kreditna institucija, njezino matično društvo, osim ako je riječ o subjektu javnog sektora koji nije kreditna institucija, njezino društvo kći ili drugo društvo kći njezina matičnog društva ili sekuritizacijski subjekt posebne namjene s kojim je kreditna institucija usko povezana;

4. Imovinu nije izdao nitko od sljedećih:

(a) druga kreditna institucija, osim ako je ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta:

i. izdavatelj je subjekt javnog sektora iz članka 10. stavka 1. točke (c) ili iz članka 11. stavka 1. točaka (a) ili (b);

ii. imovina je pokrivena obveznica iz članka 10. stavka 1. točke (f) ili članka 11. stavka 1. točaka (c) ili (d) ili članka 12. stavka 1. točke (e);

iii. imovina pripada kategoriji opisanoj u članku 10. stavku 1. točki (e);

(b) investicijsko društvo;

(c) društvo za osiguranje;

(d) društvo za reosiguranje;

(e) financijski holding;

(f) mješoviti financijski holding;

(g) bilo koji drugi subjekt koji kao svoju osnovnu djelatnost obavlja jednu ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2013/36/EU.

Za potrebe ovog članka, smatra se da sekuritizacijski subjekti posebne namjene i službene agencije za kreditiranje izvoza nisu uključeni u subjekte iz točke (g) prvog podstavka.

5. Vrijednost imovine mora biti moguće odrediti na temelju široko rasprostranjenih i lako dostupnih tržišnih cijena. U nedostatku tržišno utemeljenih cijena vrijednost imovine mora biti moguće odrediti na temelju formule koja je jednostavna za izračun i koja se koristi javno dostupnim informacijama i ne ovisi znatno o čvrstim pretpostavkama.

6. Imovina mora biti uvrštena na priznatoj burzi, mora biti utrživa izravnom prodajom na aktivnom tržištu ili jednostavnom repo transakcijom na općeprihvaćenim repo tržištima. Ti se kriteriji procjenjuju zasebno za svako tržište. Imovina uvrštena za trgovanje na organiziranom mjestu trgovanja koje nije priznata burza, ili u državi članici ili u trećoj zemlji, smatra se likvidnom samo ako se na tom mjestu trgovanja osigurava aktivno i značajno tržište za izravnu prodaju imovine. Kreditna institucija uzima u obzir sljedeće minimalne kriterije kako bi procijenila osigurava li se na mjestu trgovanja aktivno i značajno tržište u smislu ovog stavka:

(a) povijesne podatke o širini i dubini tržišta koje dokazuju male razlike između tražene i ponuđene cijene, velik obujam trgovanja i velik i raznolik broj sudionika na tržištu;

(b) postojanje snažne tržišne infrastrukture.

7. Zahtjevi iz stavaka 5. i 6. ne primjenjuju se na sljedeće:

(a) novčanice i kovanice iz članka 10. stavka 1. točke (a);

(aa) izloženosti središnjim državama iz članka 10. stavka 1. točke (d);

(b) izloženosti prema središnjim bankama iz članka 10. stavka 1. točaka (b) i (d) i iz članka 11. stavka 1. točke (b);

(c) obvezujuću likvidnosnu liniju ograničene primjene iz članka 12. stavka 1. točke (d);

(d) depozite i ostale izvore financiranja u mrežama zadruga i institucionalnim sustavima zaštite iz članka 16.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu