Uvodna izjava (1)
Tijekom rane „likvidnosne faze” financijske krize koja je počela 2007. brojne kreditne institucije suočile su se, unatoč tome što su držale dovoljne razine kapitala, sa znatnim problemima jer nisu razborito upravljale svojim likvidnosnim rizikom. Pojedine kreditne institucije postale su previše ovisne o kratkoročnom financiranju čiji su izvori presušili ubrzo nakon izbijanja krize. Te kreditne institucije zatim su postale ranjive na likvidnosne zahtjeve jer nisu držale dovoljnu količinu likvidne imovine za ispunjavanje potreba za povlačenjem sredstava (odljeva) tijekom razdoblja stresa. Te su kreditne institucije zatim bile prisiljene unovčiti imovinu u okviru brze rasprodaje što je dovelo do rastuće nepovoljne cjenovne spirale i gubitka tržišnog povjerenja te pokretanja krize solventnosti. Na kraju je velik broj kreditnih institucija postao pretjerano ovisan o likvidnim sredstvima koja osiguravaju središnje banke i trebalo ih je spasiti unosom iznimno velikog iznosa sredstava iz državne blagajne. Stoga je postalo jasno da je potrebno izraditi detaljan zahtjev za likvidnosnu pokrivenost koji bi trebao imati za cilj izbjegavanje tog rizika tako da se osigura manja ovisnost kreditnih institucija o kratkoročnom financiranju i likvidnosti koju osiguravaju središnje banke i veća otpornost kreditnih institucija na iznenadne likvidnosne šokove.