Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61

Uvodna izjava (9)

Pokrivene obveznice 2. stupnja kreditne kvalitete potrebno je priznati kao imovinu 2.A stupnja te na njih primjenjivati istu gornju granicu (40 %) i korektivni faktor (15 %) koji se primjenjuju na ostalu likvidnu imovinu tog stupnja. To se može opravdati dostupnim tržišnim podacima koji ukazuju na veću likvidnost pokrivenih obveznica 2. stupnja kreditne kvalitete u odnosu na usporedive imovine 2.A i 2.B stupnja, poput vrijednosnih papira osiguranih stambenim nekretninama (RMBS) 1. stupnja kreditne kvalitete. Nadalje, uključivanjem tih pokrivenih obveznica za potrebe zaštitnog sloja likvidnosti pridonijelo bi se diversifikaciji skupa dostupne imovine u zaštitnom sloju i spriječila bi se neopravdana diskriminaciju ili učinak litice (engl. cliff effect) između njih i pokrivenih obveznica 1. stupnja kreditne kvalitete. Međutim, potrebno je napomenuti da se znatan dio tih pokrivenih obveznica našao u kategoriji obveznica 2. stupnja kreditne kvalitete zbog smanjenja rejtinga središnje države države članice u kojoj je njihov izdavatelj imao poslovni nastan. To odražava gornju granicu za države koja je obično uključena u metodologije agencija za procjenu kreditnog rizika kojima se određuje da financijski instrumenti ne mogu imati rejting koji je viši od određene razine u odnosu na rejting njihove države. Stoga je tim gornjim granicama za države onemogućeno da pokrivene obveznice izdane u tim državama članicama dosegnu 1. stupanj kreditne kvalitete, bez obzira na njihovu kreditnu kvalitetu, čime se umanjila njihova likvidnost u odnosu na pokrivene obveznice slične kvalitete koje su izdane u državama članicama kod kojih nije došlo do smanjenja rejtinga. Zbog toga su financijska tržišta unutar Unije u velikoj mjeri postala rascjepkana, što je ukazalo na potrebu da se pronađe primjerena alternativa vanjskim rejtinzima, kao jedan od kriterija bonitetnih propisa za klasifikaciju likvidnosti i kreditnog rizika pokrivenih obveznica i drugih kategorija imovine. U skladu s člankom 39.b stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(2) o agencijama za kreditni rejting, Komisija mora do 31. prosinca 2015. izvijestiti o alternativnim mehanizmima u odnosu na kreditne rejtinge kako bi se u regulatorne svrhe do 1. siječnja 2020. u propisima Unije izbrisala sva upućivanja na kreditne rejtinge.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu