Članak 1.
Uredba (EZ) br. 861/2007 mijenja se kako slijedi:
1. Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 2.Područje primjene1.Ova se Uredba primjenjuje u prekograničnim slučajevima na građanske i trgovačke stvari, kako je definirano u članku 3., bez obzira na vrstu suda, kada vrijednost tužbenog zahtjeva, bez svih kamata, troškova i izdataka, ne prelazi 5000 EUR u trenutku kada je nadležni sud zaprimio obrazac tužbenog zahtjeva. Ona ne obuhvaća posebno porezne, carinske ili upravne stvari niti odgovornost države za radnje i propuste u izvršavanju javnih ovlasti (acta jure imperii).2.Ova se Uredba ne primjenjuje na pitanja u vezi:(a)sa statusom ili pravnom sposobnošću fizičkih osoba;(b)s imovinskim pravima koja proizlaze iz bračnog odnosa ili iz odnosa za koji se prema pravu koje se primjenjuje na takav odnos smatra da je riječ o odnosu koji ima učinke usporedive s učincima braka;(c)s obvezama uzdržavanja koje proizlaze iz obiteljskog odnosa, roditeljstva, braka ili tazbinskog srodstva;(d)s oporukama i nasljeđivanjem, uključujući obveze uzdržavanja koje nastaju na temelju smrti;(e)sa stečajem, postupcima povezanima s likvidacijom nesolventnih društava ili drugih pravnih osoba, sudskim nagodbama, nagodbama i sličnim postupcima;(f)sa socijalnom sigurnosti;(g)s arbitražom;(h)s radnim pravom;(i)s najmom ili zakupom nepokretne imovine, uz iznimku tužbi zbog novčanih potraživanja ili(j)s povredama privatnosti i prava osobnosti, uključujući klevetu.”.
2. U članku 3. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:
„2. Domicil se utvrđuje u skladu s člancima 62. i 63. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(*1).
(*1) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).”.
3. Mjerodavan trenutak za utvrđivanje je li određeni slučaj prekogranični slučaj jest datum primitka obrasca tužbenog zahtjeva od strane nadležnog suda.
3. Članak 4. mijenja se kako slijedi:
(a) U stavku 4. drugom podstavku dodaje se sljedeća rečenica:
„Sud obavješćuje tužitelja o takvom odbacivanju i o tome je li protiv takvog odbacivanja dopušten pravni lijek.”;
(b) Stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:
„5. Države članice osiguravaju da standardni obrazac tužbenog zahtjeva A bude dostupan na svim sudovima pred kojima se može pokrenuti europski postupak za sporove male vrijednosti i da mu se može pristupiti putem odgovarajućih nacionalnih mrežnih stranica.”.
4. U članku 5. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Europski postupak za sporove male vrijednosti jest pisani postupak.
1.a Sud održava usmenu raspravu samo ako smatra da nije moguće donijeti odluku na temelju pisanih dokaza ili ako stranka to zahtijeva. Sud može odbiti takav zahtjev ako smatra da s obzirom na okolnosti slučaja usmena rasprava nije potrebna za pravično vođenje postupka. Razlozi tog odbijanja navode se u pisanom obliku. Odbijanje se ne može pobijati odvojeno od ulaganja pravnog lijeka protiv same odluke.”.
5. Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 8.Usmena rasprava1.Ako se, u skladu s člankom 5. stavkom 1.a, smatra da je usmena rasprava potrebna, ona se održava korištenjem bilo koje odgovarajuće tehnologije za komunikaciju na daljinu dostupne sudu, kao što je videokonferencija ili telekonferencija, osim ako zbog posebnih okolnosti slučaja korištenje takve tehnologije nije primjereno za pravično vođenje postupka.Ako osoba koja treba biti saslušana ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak, prisutnost te osobe na usmenoj raspravi putem videokonferencije, telekonferencije ili druge odgovarajuće tehnologije za komunikaciju na daljinu osigurava se primjenom postupaka predviđenih u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1206/2001(*2).2.Stranka koja je pozvana da bude fizički prisutna na usmenoj raspravi može zahtijevati korištenje tehnologije za komunikaciju na daljinu, pod uvjetom da je takva tehnologija dostupna sudu, uz obrazloženje da bi aranžmani kojima bi se osigurala njezina fizička prisutnost, a posebno u pogledu mogućih troškova koji bi nastali toj stranci, bili nerazmjerni tužbenom zahtjevu.3.Stranka koja je pozvana da prisustvuje usmenoj raspravi putem tehnologije za komunikaciju na daljinu može zahtijevati da bude fizički prisutna na toj raspravi. Standardnim obrascem tužbenog zahtjeva A i standardnim obrascem za odgovor C, koji su izrađeni u skladu s postupkom iz članka 27. stavka 2., strankama se pružaju informacije o tome da ostvarivanje naknade bilo kakvih troškova koji su stranci nastali zbog njezine fizičke prisutnosti na usmenoj raspravi, u slučaju kada je ta stranka zahtijevala da bude fizički prisutna, podliježe uvjetima utvrđenima u članku 16.4.Odluka suda o zahtjevu predviđenom u stavcima 2. i 3. ne može se pobijati odvojeno od ulaganja pravnog lijeka protiv same odluke.
(*2) Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27.6.2001., str. 1.).”.
6. Članak 9. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 9.Izvođenje dokaza1.Sud odlučuje o načinima izvođenja dokaza i opsegu dokaza koji su potrebni za njegovu odluku u skladu s pravilima koja se primjenjuju na dopuštenost dokaza. Sud se koristi najjednostavnijom i najmanje opterećujućom metodom izvođenja dokaza.2.Sud može dopustiti izvođenje dokaza pisanim izjavama svjedoka, vještaka ili stranaka.3.Ako izvođenje dokaza uključuje saslušavanje određene osobe, to se saslušanje provodi u skladu s uvjetima navedenima u članku 8.4.Sud može izvoditi dokaze vještačenjem ili saslušanjem samo ako odluku nije moguće donijeti na temelju ostalih dokaza.”.
7. Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 11.Pomoć strankama1.Države članice osiguravaju strankama mogućnost primanja i praktične pomoći pri ispunjavanju obrazaca i općih informacija o području primjene europskog postupka za sporove male vrijednosti, kao i opće informacije o tome koji su sudovi u dotičnoj državi članici nadležni za donošenje odluke u europskom postupku za sporove male vrijednosti. Ta se pomoć pruža bez naknade. Ničim u ovom stavku ne zahtijeva se od država članica da pruže pravnu pomoć ili pravno savjetovanje u obliku pravne ocjene konkretnog slučaja.2.Države članice osiguravaju da informacije o tijelima ili organizacijama nadležnima za pružanje pomoći u skladu sa stavkom 1. budu dostupne na svim sudovima pred kojima se može pokrenuti europski postupak za sporove male vrijednosti i da im se može pristupiti putem odgovarajućih nacionalnih mrežnih stranica.”.
8. Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 13.Dostava pismenâ i ostala pisana komunikacija1.Pismena iz članka 5. stavaka 2. i 6. te odluke donesene u skladu s člankom 7. dostavljaju se:(a)poštom, ili(b)elektroničkim putem:i.kada su takva sredstva tehnički dostupna i dopuštena u skladu s postupovnim pravilima države članice u kojoj se vodi europski postupak za sporove male vrijednosti i ako stranka kojoj treba izvršiti dostavu ima domicil ili uobičajeno boravište u drugoj državi članici, u skladu s postupovnim pravilima te države članice; iii.kada je stranka kojoj treba izvršiti dostavu prethodno izričito prihvatila da joj se pismena mogu dostavljati elektroničkim putem ili kada, u skladu s postupovnim pravilima države članice u kojoj ta stranka ima domicil ili uobičajeno boravište, ima pravnu obvezu prihvatiti taj specifični način dostave.Dostava se dokazuje potvrdom o primitku koja uključuje datum primitka.2.Sva pisana komunikacija između suda i stranaka ili drugih osoba koje sudjeluju u postupku, koja nije navedena u stavku 1., odvija se elektroničkim putem i dokazuje se potvrdom o primitku ako su takva sredstva tehnički dostupna i dopuštena u skladu s postupovnim pravilima države članice u kojoj se vodi europski postupak za sporove male vrijednosti, pod uvjetom da je stranka ili osoba prethodno prihvatila takva sredstva komunikacije ili kada, u skladu s postupovnim pravilima države članice u kojoj ta stranka ili osoba ima domicil ili uobičajeno boravište, ima pravnu obvezu prihvatiti takva sredstva komunikacije.3.Uz sva ostala sredstva koja su u skladu s postupovnima pravilima država članica dostupna za iskazivanje prethodnog prihvaćanja korištenja elektroničke dostave, koje je potrebno u skladu sa stavcima 1. i 2., takvo prihvaćanje moguće je iskazati putem standardnog obrasca tužbenog zahtjeva A i standardnog obrasca odgovora C.4.Ako dostava u skladu sa stavkom 1. nije moguća, dostava se može izvršiti bilo kojim od načina predviđenih u članku 13. ili 14. Uredbe (EZ) br. 1896/2006.Ako komunikacija u skladu sa stavkom 2. nije moguća ili ako zbog posebnih okolnosti slučaja nije primjerena, može se upotrijebiti bilo koji drugi način komunikacije koji je dopušten u skladu s pravom države članice u kojoj se vodi europski postupak za sporove male vrijednosti.”.
9. Umeće se sljedeći članak:
„Članak 15.aSudske pristojbe i načini plaćanja1.Sudske pristojbe naplaćene u državi članici za europski postupak za sporove male vrijednosti ne smiju biti nerazmjerne sudskim pristojbama koje se naplaćuju za nacionalne pojednostavljene sudske postupke u toj državi članici niti više od njih.2.Države članice osiguravaju da stranke mogu platiti sudske pristojbe načinima plaćanja na daljinu, koji omogućuju strankama da izvrše uplatu i iz države članice koja nije država članica u kojoj se nalazi sud, nudeći pritom najmanje jedan od sljedećih načina plaćanja:(a)bankovni prijenos;(b)plaćanje kreditnom ili debitnom karticom; ili(c)izravno terećenje bankovnog računa tužitelja.”.
10. U članku 17. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„2. Članci 15.a i 16. primjenjuju se na sve pravne lijekove.”.
11. Članak 18. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 18.Preispitivanje odluke u iznimnim slučajevima1.Tuženik koji se nije upustio u postupak ima pravo zahtijevati preispitivanje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti pred nadležnim sudom države članice u kojoj je odluka donesena, ako:(a)tuženiku nije dostavljen obrazac tužbenog zahtjeva ili, u slučaju održavanja usmene rasprave, tuženik nije pozvan na tu raspravu pravovremeno i na takav način da bi mogao pripremiti svoju obranu; ili(b)je tuženik zbog više sile ili izvanrednih okolnosti, koje su nastupile bez njegove krivnje bio spriječen pobijati tužbeni zahtjev,ako je tuženik propustio uložiti pravni lijek protiv odluke, iako je to mogao učiniti.2.Rok za podnošenje zahtjeva za preispitivanje jest 30 dana. Rok počinje teći od dana kada je tuženik stvarno upoznat sa sadržajem odluke i kada je mogao reagirati, ali najkasnije od dana prve mjere izvršenja koja za ima posljedicu nemogućnost raspolaganja imovinom tuženika u cijelosti ili djelomično. Taj se rok ne može produljiti.3.Ako sud odbije zahtjev za preispitivanje iz stavka 1. jer ne postoji nijedan od razloga za preispitivanje navedenih u tom stavku, odluka ostaje na snazi.Ako sud odluči da je preispitivanje opravdano zbog bilo kojeg od razloga navedenih u stavku 1., odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti postaje ništava. Međutim, tužitelj ne gubi prednosti koje proizlaze iz bilo kojeg prekida prekluzivnih rokova ili rokova zastare ako se takav prekid primjenjuje u skladu s nacionalnim pravom.”.
12. U članku 20. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
„2. Na zahtjev jedne od stranaka sud bez dodatnih troškova izdaje potvrdu o odluci donesenoj u europskom postupku za sporove male vrijednosti koristeći se standardnim obrascem D, kako je navedeno u Prilogu IV. Sud toj stranci na zahtjev izdaje potvrdu na bilo kojem drugom službenom jeziku institucija Unije koristeći se višejezičnim dinamičnim standardnim obrascem koji je dostupan na portalu europskog e-pravosuđa. Ničim u ovoj Uredbi ne obvezuje se sud da osigura prijevod i/ili transliteraciju teksta unesenog u slobodna polja te potvrde.”.
13. U članku 21. stavku 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
„(b) potvrdu iz članka 20. stavka 2. i, ako je to potrebno, njezin prijevod na službeni jezik države članice izvršenja ili, ako u toj državi članici postoji više službenih jezika, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika sudskog postupka mjesta gdje se traži izvršenje u skladu s pravom te države članice, ili na drugi jezik za koji je država članica izvršenja naznačila da ga može prihvatiti.”.
14. Umeće se sljedeći članak:
„Članak 21.aJezik potvrde1.Svaka država članica može naznačiti službeni jezik ili jezike institucija Unije koji nije/nisu njezin/njezini vlastiti, a koji/koje ona može prihvatiti za potvrdu iz članka 20. stavka 2.2.Svaki prijevod informacija o sadržaju odluke predviđenih u potvrdi, kako je navedeno u članku 20. stavku 2., izrađuje osoba koja je ovlaštena za izradu prijevoda u jednoj od država članica.”.
15. Umeće se sljedeći članak:
„Članak 23.aSudske nagodbeSudska nagodba koju je odobrio sud ili koja je sklopljena pred sudom u tijeku europskog postupka za sporove male vrijednosti i koja je izvršiva u državi članici u kojoj se vodio postupak priznaje se i izvršava u drugoj državi članici pod istim uvjetima kao odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti.Odredbe poglavlja III. primjenjuju se, mutatis mutandis, na sudske nagodbe.”.
16. Članak 25. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 25.Informacije koje moraju pružati države članice1.Države članice do 13. siječnja 2017. priopćuju Komisiji informacije o:(a)sudovima nadležnima za donošenje odluke u europskom postupku za sporove male vrijednosti;(b)sredstvima komunikacije koja su prihvaćena za potrebe europskog postupka za sporove male vrijednosti i dostupna sudovima u skladu s člankom 4. stavkom 1.;(c)tijelima ili organizacijama nadležnima za pružanje praktične pomoći u skladu s člankom 11.;(d)sredstvima elektroničke dostave i sredstvima komunikacije koja su tehnički dostupna i dopuštena prema njihovim postupovnim pravilima u skladu s člankom 13. stavcima 1., 2. i 3. te sredstvima, ako ona postoje, za iskazivanje prethodnog prihvaćanja korištenja elektroničkih sredstava, kao što se zahtijeva člankom 13. stavcima 1. i 2., koja su dostupna prema njihovom nacionalnom pravu;(e)osobama ili vrstama zanimanja, ako ih ima, koje/koja podliježu pravnoj obvezi prihvaćanja dostave pismena ili drugih oblika komunikacije elektroničkim putem u skladu s člankom 13. stavcima 1. i 2.;(f)sudskim pristojbama za europski postupak za sporove male vrijednosti ili o tome kako se one izračunavaju te o načinima plaćanja koji su prihvaćeni za plaćanje sudskih pristojbi u skladu s člankom 15.a;(g)svim pravnim lijekovima dopuštenima prema njihovu postupovnom pravu u skladu s člankom 17., roku u kojem takav pravni lijek treba podnijeti i sudu kojem se može podnijeti takav pravni lijek;(h)postupcima za podnošenje zahtjeva za preispitivanje, kako je predviđeno u članku 18., i sudovima nadležnima za takvo preispitivanje;(i)jezicima koje one prihvaćaju u skladu s člankom 21.a stavkom 1.; i(j)tijelima koja su nadležna za izvršenje i tijelima koja su nadležna za potrebe primjene članka 23.Države članice obavješćuju Komisiju o svim naknadnim promjenama tih informacija.2.Informacije priopćene u skladu sa stavkom 1. Komisija čini dostupnima javnosti svim prikladnim sredstvima kao što je portal europskog e-pravosuđa.”.
17. Članak 26. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 26.Izmjena prilogâKomisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 27. u vezi s izmjenom priloga od I. do IV.”.
18. Članak 27. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 27.Izvršavanje ovlasti1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.2.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 26. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 13. siječnja 2016.3.Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 26. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u njoj. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.4.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.5.Delegirani akt donesen na temelju članka 26. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne uloži nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.
19. Članak 28. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 28.Preispitivanje1.Komisija do 15. srpnja 2022. podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o primjeni ove Uredbe, uključujući ocjenu o tome:(a)je li daljnje povećanje ograničenja iz članka 2. stavka 1. primjereno kako bi se postigao cilj ove Uredbe koji jest olakšavanje pristupa građana i malih i srednjih poduzeća pravosuđu u prekograničnim slučajevima; i(b)je li proširenje područja primjene europskog postupka za sporove male vrijednosti, osobito na tužbene zahtjeve koji se odnose na prihode od rada, primjereno radi olakšanja pristupa zaposlenika pravosuđu u prekograničnim radnim sporovima s njihovim poslodavcem, nakon razmatranja punog utjecaja takvog proširenja.Tom se izvješću prema potrebi prilažu zakonodavni prijedlozi.Države članice u tu svrhu i to do 15. srpnja 2021. dostavljaju Komisiji informacije o broju zahtjeva u okviru europskog postupka za sporove male vrijednosti i broju zahtjeva za izvršenje odluka donesenih u europskom postupku za sporove male vrijednosti.2.Komisija do 15. srpnja 2019. podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o širenju informacija o europskom postupku za sporove male vrijednosti u državama članicama te može izraditi preporuke o tome kako poboljšati prepoznatljivost tog postupka.”.