Članak 36.
Prijenosi na temelju odluke o primjerenosti
1. Države članice osiguravaju da je prijenos osobnih podataka trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji moguć kada Komisija odluči da treća zemlja, područje ili jedan ili više određenih sektora unutar te treće zemlje, ili međunarodna organizacija o kojoj je riječ osigurava primjerenu razinu zaštite. Takav prijenos ne zahtijeva posebno odobrenje.
2. Prilikom procjene primjerenosti stupnja zaštite Komisija osobito uzima u obzir sljedeće elemente:
(a) vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, mjerodavno zakonodavstvo, i opće i sektorsko, što uključuje zakonodavstvo o javnoj sigurnosti, obrani, nacionalnoj sigurnosti, kaznenom pravu i pristupu tijela javne vlasti osobnim podacima, kao i provedbu takvog zakonodavstva, pravila o zaštiti podataka, pravila struke i mjere sigurnosti, što uključuje pravila za daljnji prijenos osobnih podataka još jednoj trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji, koja se poštuju u toj zemlji ili međunarodnoj organizaciji, sudsku praksu te postojanje djelotvornih i provedivih prava ispitanika te djelotvorne upravne i sudske zaštite ispitanika čiji se osobni podaci prenose;
(b) postojanje i djelotvorno funkcioniranje jednog neovisnog nadzornog tijela ili više njih u trećoj zemlji, ili tijela kojem podliježe međunarodna organizacija, odgovornih za osiguravanje i provođenje poštovanja pravila o zaštiti podataka, uključujući primjerene ovlasti izvršavanja zakonodavstva, za pružanje pomoći ispitanicima i njihovo savjetovanje u ostvarivanju njihovih prava te za suradnju s nadzornim tijelima država članica; i
(c) međunarodne obveze koje je dotična treća zemlja ili međunarodna organizacija preuzela ili druge obveze koje proizlaze iz pravno obvezujućih konvencija ili instrumenata, kao i iz njezina sudjelovanja u multilateralnim ili regionalnim sustavima, osobito u vezi sa zaštitom osobnih podataka.
3. Komisija nakon procjene primjerenosti stupnja zaštite može, putem provedbenog akta, odlučiti da treća zemlja, područje, ili jedan ili više određenih sektora unutar treće zemlje, ili međunarodna organizacija osigurava primjeren stupanj zaštite u smislu stavka 2. ovog članka. U provedbenom aktu predviđa se mehanizam za periodično preispitivanje, najmanje svake četiri godine, kojim će se uzeti u obzir svi relevantni događaji u toj trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji. U provedbenom aktu određuje se teritorijalna i sektorska primjena, a ako je primjenjivo, utvrđuje se i nadzorno tijelo ili nadzorna tijela iz stavka 2. točke (b) ovog članka. Provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.
4. Komisija kontinuirano prati razvoj događaja u trećim zemljama i međunarodnim organizacijama koji bi mogli utjecati na djelovanje odluka donesenih u skladu sa stavkom 3.
5. Ako dostupne informacije otkrivaju, a osobito nakon preispitivanja iz stavka 3. ovog članka, da treća zemlja, područje ili jedan ili više određenih sektora unutar treće zemlje ili međunarodna organizacija više ne osigurava primjerenu razinu zaštite u smislu stavka 2. ovog članka u mjeri u kojoj je to potrebno,Komisija stavlja izvan snage,mijenja ili suspendira odluku iz stavka 3. ovog članka putem provedbenog akta bez retroaktivnog učinka. Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.
Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga, Komisija u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 3. donosi provedbene akte koji se odmah primjenjuju
6. Komisija započinje savjetovanje s trećom zemljom ili međunarodnom organizacijom radi popravljanja stanja koje je dovelo do odluke donesene u skladu sa stavkom 5.
7. Države članice osiguravaju da se odlukom na temelju stavka 5. ne dovode u pitanje prijenosi osobnih podataka u treću zemlju, na područje ili u određeni sektor unutar te treće zemlje ili međunarodnu organizaciju o kojoj je riječ na temelju članaka 37. i 38.
8. U Službenom listu Europske unije i na svojoj internetskoj stranici Komisija objavljuje popis trećih zemalja, područja i posebnih sektora unutar treće zemlje i međunarodnih organizacija u pogledu kojih je donijela odluku da ne osiguravaju primjerenu razinu zaštite ili da je više ne osiguravaju.