Članak 39.
Prijenosi osobnih podataka primateljima s poslovnim nastanom u trećim zemljama
1. Odstupajući od članka 35. stavka 1. točke (b) i ne dovodeći u pitanje nijedan međunarodni sporazum iz stavka 2. ovog članka, pravom Unije ili pravom države članice može se osigurati da nadležna tijela iz članka 3. točke 7. podtočke (a) mogu, u pojedinačnim i posebnim slučajevima, prenijeti osobne podatke izravno primateljima s poslovnim nastanom u trećim zemljama samo ako se poštuju druge odredbe ove Direktive i ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a) prijenos je nužan za obavljanje zadaće nadležnog tijela koje obavlja prijenos kako je predviđeno pravom Unije ili pravom države članice u svrhe navedene u članku 1. stavku 1.;
(b) nadležno tijelo koje obavlja prijenos utvrdi da temeljna prava i slobode dotičnog ispitanika nemaju prednost nad javnim interesom koji iziskuje prijenos u dotičnom slučaju;
(c) nadležno tijelo koje obavlja prijenos smatra da je prijenos tijelu nadležnom u svrhe iz članka 1. stavka 1. u trećoj zemlji neučinkovit ili neprimjeren, posebno zato što se prijenos ne može pravodobno ostvariti;
(d) tijelo koje je u trećoj zemlji nadležno u svrhe iz članka 1. stavka 1.obaviješteno je bez nepotrebnog odgađanja, osim ako je to neučinkovito ili neprimjereno;
(e) nadležno tijelo koje obavlja prijenos obavijesti primatelja o određenoj svrsi ili svrhama u koje potonji može obrađivati osobne podatke samo ako je takva obrada nužna.
2. Međunarodni sporazum iz stavka 1. svaki je bilateralni ili multilateralni međunarodni sporazum na snazi između država članica i trećih zemalja u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje.
3. Nadležno tijelo koje obavlja prijenos obavješćuje nadzorno tijelo o prijenosima u skladu s ovim člankom.
4. Ako se prijenos temelji na stavku 1., takav se prijenos mora dokumentirati.