Uvodna izjava (73)
Nadležna tijela država članica primjenjuju bilateralne ili multilateralne međunarodne sporazume na snazi, sklopljene s trećim zemljama u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje za razmjenu bitnih informacija kako bi mogla obavljati zadaće koje su im pravno dodijeljene. To se u načelu odvija putem suradnje tijela koja su nadležna u dotičnim trećim zemljama za potrebe ove Direktive, ili barem uz tu suradnju, a ponekad čak i ako bilateralni ili multilateralni međunarodni sporazum ne postoji. Međutim, u posebnim pojedinačnim slučajevima redovni postupci kojima se zahtjeva kontaktiranje takvog tijela u trećoj zemlji mogu biti neučinkoviti ili neprimjereni, osobito zato što se prijenos ne može provesti pravodobno ili zato što to tijelo u trećoj zemlji ne poštuje vladavinu prava ili međunarodne norme i standarde ljudskih prava, tako da nadležna tijela država članica mogu odlučiti prenijeti osobne podatke izravno primateljima s poslovnim nastanom u tim trećim zemljama. To se može dogoditi u slučaju da postoji hitna potreba za prijenosom osobnih podataka kako bi se spasio život osobe kojoj prijeti opasnost da postane žrtva kaznenog djela ili u interesu sprečavanja neposrednog počinjenja kaznenog djela, uključujući terorizam. Čak i ako se taj prijenos između nadležnih tijela i primatelja s poslovnim nastanom u trećim zemljama provodi samo u posebnim pojedinačnim slučajevima, ovom bi se Direktivom trebali predvidjeti uvjeti za reguliranje takvih slučajeva. Te se odredbe ne bi smjelo smatrati odstupanjima od bilo kojeg postojećeg bilateralnog ili multilateralnog međunarodnog sporazuma u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje. Ta bi se pravila trebala primjenjivati uz ostala pravila ove Direktive, posebno ona o zakonitosti obrade podataka i poglavlje V.