Direktiva Vijeća (EU) 2016/1164 · POGLAVLJE II. MJERE PROTIV IZBJEGAVANJA POREZA

Članak 5.

Izlazno oporezivanje

1. Porezni obveznik podliježe plaćanju poreza čiji je iznos jednak tržišnoj vrijednosti prenesene imovine, u trenutku izlaska imovine, umanjen za njezinu vrijednost za potrebe oporezivanja u bilo kojoj od sljedećih okolnosti:

(a) porezni obveznik prenosi imovinu iz svojeg sjedišta u svoju stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, ako država članica u kojoj se nalazi sjedište više nema pravo oporezivati prenesenu imovinu zbog prijenosa;

(b) porezni obveznik prenosi imovinu iz svoje stalne poslovne jedinice u državi članici u svoje sjedište ili drugu stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, ako država članica u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica više nema pravo oporezivati prenesenu imovinu zbog prijenosa;

(c) porezni obveznik prenosi svoju poreznu rezidentnost u drugu državu članicu ili treću zemlju, osim u slučaju one imovine koja ostaje povezana sa stalnom poslovnom jedinicom u prvoj državi članici;

(d) porezni obveznik prenosi poslovanje koje provodi njegova stalna poslovna jedinica iz države članice u drugu državu članicu ili treću zemlju, ako država članica u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica više nema pravo oporezivati prenesenu imovinu zbog prijenosa.

2. Poreznom obvezniku odobrava se odgoda plaćanja izlaznog poreza iz stavka 1. plaćanjem u obrocima tijekom pet godina u sljedećim okolnostima:

(a) porezni obveznik prenosi imovinu iz svojeg sjedišta u svoju stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji koja je stranka Sporazuma o europskom gospodarskom prostoru (Sporazum o EGP-u);

(b) porezni obveznik prenosi imovinu iz stalne poslovne jedinice u državi članici u svoje sjedište ili drugu stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili trećoj zemlji koja je stranka Sporazuma o EGP-u;

(c) porezni obveznik prenosi svoju poreznu rezidentnost u drugu državu članicu ili u treću zemlju koja je stranka Sporazuma o EGP-u;

(d) porezni obveznik prenosi poslovanje koje je obavljala njegova stalna poslovna jedinica u drugu državu članicu ili u treću zemlju koja je stranka Sporazuma o EGP-u.

Ovaj stavak primjenjuje se na treće zemlje koje su stranke Sporazuma o EGP-u, ako su sklopile sporazum s državom članicom poreznog obveznika ili s Unijom o uzajamnoj pomoći u pogledu namire poreznih potraživanja, koja je istovjetna uzajamnoj pomoći predviđenoj Direktivom Vijeća 2010/24/EU(10).

3. Ako porezni obveznik odgodi plaćanje u skladu sa stavkom 2., mogu se naplatiti kamate u skladu sa zakonodavstvom države članice poreznog obveznika ili stalne poslovne jedinice, ovisno o slučaju.

Ako postoji očit i stvaran rizik od neplaćanja, može se tražiti od poreznih obveznika da kao uvjet za odgodu plaćanja dostave jamstvo u skladu sa stavkom 2.

Drugi podstavak ne primjenjuje se ako je u zakonodavstvu države članice poreznog obveznika ili stalne poslovne jedinice predviđena mogućnost naplate poreznog duga od drugog poreznog obveznika koji je član iste grupe i rezident te države članice za potrebe oporezivanja.

4. Ako se primjenjuje stavak 2., odgoda plaćanja odmah se ukida i porezni dug postaje naplativ u sljedećim slučajevima:

(a) prenesena imovina ili poslovanje koje je obavljala stalna poslovna jedinica poreznog obveznika prodani su ili se njima na neki drugi način raspolagalo;

(b) prenesena imovina naknadno je prenesena u treću zemlju,

(c) porezna rezidentnost poreznog obveznika ili poslovanje koje je obavljala njegova stalna poslovna jedinica naknadno se prenose u treću zemlju;

(d) porezni je obveznik u stečaju ili postupku likvidacije;

(e) porezni obveznik ne ispuni svoje obveze u pogledu obroka i ne ispravi situaciju u razumnom vremenskom roku koji nije dulji od 12 mjeseci.

Točke (b) i (c) ne primjenjuju se na treće zemlje koje su stranke Sporazuma o EGP-u, ako su sklopile sporazum s državom članicom poreznog obveznika ili s Unijom o uzajamnoj pomoći u pogledu namire poreznih potraživanja, koja je istovjetna uzajamnoj pomoći predviđenom Direktivom 2010/24/EU.

5. Ako je izvršen prijenos imovine, porezne rezidentnosti ili poslovanja koje obavlja stalna poslovna jedinica u drugu državu članicu, ta država članica prihvaća vrijednost koju je utvrdila država članica poreznog obveznika ili stalne poslovne jedinice kao početnu vrijednost imovine za potrebe oporezivanja, osim ako ne odražava tržišnu vrijednost.

6. Za potrebe stavaka od 1. do 5. „tržišna vrijednost” iznos je za koji se imovina može razmijeniti ili se uzajamne obveze mogu poravnati između voljnih nepovezanih kupaca i prodavača u izravnoj transakciji.

7. Ako je imovina određena za vraćanje u državu članicu prenositelja u roku od 12 mjeseci, ovaj se članak ne primjenjuje na prijenose imovine koji se odnose na financiranje vrijednosnih papira, imovinu koja se daje kao jamstvo ili kada se prijenos imovine obavlja kako bi se ispunili bonitetni kapitalni zahtjevi ili u svrhu upravljanja likvidnošću.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu