Članak 7.
Pravilo o kontroliranim inozemnim društvima
1. Država članica poreznog obveznika određeni subjekt ili stalnu poslovnu jedinicu čija dobit ne podliježe porezu ili je neoporeziva u toj državi članici, smatra kontroliranim inozemnim društvom ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) u slučaju subjekta, sâm porezni obveznik ili zajedno s povezanim društvima sudjeluje izravno ili neizravno s više od 50 posto glasačkih prava ili je izravni ili neizravni vlasnik više od 50 posto kapitala ili ostvaruje pravo na primitak više od 50 posto dobiti tog subjekta; i
(b) stvarni porez na dobit koji su subjekt ili stalna poslovna jedinica platili manji je od razlike između poreza na dobit koji bi se naplatio subjektu ili stalnoj poslovnoj jedinici u skladu s primjenjivim sustavom poreza na dobit u državi članici poreznog obveznika i stvarnog poreza na dobit koji su subjekt ili stalna poslovna jedinica platili.
Za potrebe prvog podstavka točke (b) u obzir se ne uzima stalna poslovna jedinica kontroliranog inozemnog društva koje ne podliježe porezu ili je oslobođeno od poreza u jurisdikciji kontroliranog inozemnog društva. Nadalje, porez na dobit koji bi se naplatio u državi članici poreznog obveznika znači porez na dobit izračunan u skladu s pravilima države članice poreznog obveznika.
2. Ako se subjekt ili stalna poslovna jedinica smatra kontroliranim inozemnim društvom u skladu sa stavkom 1., država članica poreznog obveznika poreznom osnovicom obuhvaća:
(a) neraspodijeljeni prihod subjekta ili prihod stane poslovne jedinice koji proizlazi iz sljedećih kategorija:
i. kamate ili svaki drugi dohodak od financijske imovine;
ii. naknade za licenciju ili bilo koji drugi dohodak od intelektualnog vlasništva;
iii. dividende i prihod od raspolaganja dionicama;
iv. prihod od financijskog leasinga;
v. prihod od osiguranja, bankarstva i ostalih financijskih djelatnosti;
vi. prihodi od društava koja posluju s povezanim društvima koja zarađuju prihod od prodaje i usluga od robe i usluga koje kupuju od povezanih društava i prodaju ih njima te dodaju malo ili nimalo gospodarske vrijednosti;
Ova se točka ne primjenjuje ako kontrolirano inozemno društvo obavlja znatnu gospodarsku djelatnost s pomoću osoblja, opreme, imovine i zgrada, što se potvrđuje relevantnim činjenicama i okolnostima.
Ako je kontrolirano inozemno društvo rezident ili se nalazi u trećoj zemlji koja nije stranka Sporazuma o EGP-u, države članice mogu odlučiti ne primijeniti prethodni podstavak.
ili
(b) neraspodijeljeni prihod subjekta ili stalne poslovne jedinice koji proizlazi iz neautentičnih aranžmana čija je glavna svrha stjecanje porezne prednosti.
Za potrebe ove točke, aranžman ili serija aranžmana smatraju se neautentičnima ako subjekt ili stalna poslovna jedinica nije vlasnik imovine ili nije preuzeo rizike iz kojih proizlazi sav njegov prihod ili dio tog prihoda, da taj prihod ili dio tog prihoda nije pod kontrolom društva u kojem se obnašaju značajne dužnosti zaposlenika, koje su važne za tu imovinu i rizike te su od presudne važnosti za stvaranje prihoda kontroliranog društva.
3. Ako se u skladu s pravilima države članice porezna osnovica poreznog obveznika izračunava u skladu sa stavkom 2. točkom (a), država članica može odlučiti da određeni subjekt ili stalnu poslovnu jedinicu ne smatra kontroliranim inozemnim društvom u skladu sa stavkom 1., ako jedna trećina ili manje od jedne trećine prihoda subjekta ili stalne poslovne jedinice potpada u bilo koju od kategorija iz stavka 2. točke (a).
Ako se u skladu s pravilima države članice porezna osnovica poreznog obveznika izračunava u skladu sa stavkom 2. točkom (a), država članica može odlučiti da financijska društva ne smatra kontroliranim inozemnim društvima ako jedna trećina ili manje od jedne trećine prihoda subjekta iz kategorija u skladu sa stavkom 2. točkom (a) proizlazi iz transakcija s poreznim obveznikom ili njegovim povezanim društvima.
4. Države članice iz područja primjene stavka 2. točke (b) mogu isključiti subjekt ili stalnu poslovnu jedinicu:
(a) s računovodstvenom dobiti od najviše 750000 EUR i neposlovnim prihodom od najviše 75000 EUR; ili
(b) čije računovodstvene dobiti ne iznose više od 10 posto troškova poslovanja za porezno razdoblje.
Za potrebe prvog podstavka točke (b) troškovi poslovanja ne smiju uključivati troškove robe prodane izvan zemlje u kojoj je subjekt rezident, ili ima stalnu poslovnu jedinicu, za potrebe oporezivanja i plaćanja povezanim društvima.