Članak 9.
Hibridne neusklađenosti
1. U mjeri u kojoj hibridna neusklađenost rezultira dvostrukim odbitkom:
(a) odbitak se uskraćuje u državi članici koja je jurisdikcija ulagatelja; i
(b) ako se odbitak ne uskraćuje u jurisdikciji ulagatelja, odbitak se uskraćuje u državi članici koja je jurisdikcija platitelja.
Ipak svaki takav odbitak može se prebiti s prihodom koji se dvostruko uključuje, neovisno o tome nastaje li u tekućem ili narednom poreznom razdoblju.
2. U mjeri u kojoj hibridna neusklađenost rezultira odbitkom bez uključivanja:
(a) odbitak se uskraćuje u državi članici koja je jurisdikcija platitelja; i
(b) ako se odbitak ne uskraćuje u jurisdikciji platitelja, iznos plaćanja koji bi inače doveo do neusklađenosti uključuje se u prihod u državi članici koja je jurisdikcija primatelja plaćanja.
3. Država članica uskraćuje odbitak za svako plaćanje poreznog obveznika u mjeri u kojoj se takvim plaćanjem izravno ili neizravno financira rashod koji se može odbiti i koji dovodi do hibridne neusklađenosti na temelju transakcije ili niza transakcija među povezanim društvima ili koje se sklapaju kao dio strukturiranog aranžmana, osim u mjeri u kojoj je jedna od jurisdikcija uključenih u transakciju ili niz transakcija provela istovjetnu prilagodbu u pogledu takve hibridne neusklađenosti.
4. Država članica može izuzeti iz područja primjene:
(a) stavka 2. točke (b) ovog članka hibridne neusklađenosti kako su utvrđene u članku 2. točki 9. prvom podstavku podtočki (b), (c), (d) ili (f);
(b) stavka 2. točaka (a) i (b) ovog članka hibridne neusklađenosti koje proizlaze iz plaćanja kamata u okviru financijskog instrumenta povezanom društvu ako:
i. financijski instrument sadržava značajke konverzije, sanacije vlastitim sredstvima ili otpisa;
ii. je financijski instrument izdan isključivo u svrhu zadovoljavanja zahtjeva u pogledu sposobnosti pokrivanja gubitaka koji se primjenjuju na bankarski sektor te se financijski instrument priznaje kao takav u zahtjevima u pogledu sposobnosti pokrivanja gubitaka za poreznog obveznika;
iii. je financijski instrument izdan:
— u vezi s financijskim instrumentima sa značajkama konverzije, sanacije vlastitim sredstvima ili otpisa na razini matičnog društva,
— na razini potrebnoj da se zadovolje primjenjivi zahtjevi u pogledu sposobnosti pokrivanja gubitaka,
— ne kao dio strukturiranog aranžmana; i
iv. ukupni neto odbitak konsolidirane grupe u okviru aranžmana ne premašuje iznos koji bi nastao da je porezni obveznik takav financijski instrument izravno izdao na tržištu.
Točka (b) primjenjuje se do 31. prosinca 2022.
5. U mjeri u kojoj hibridna neusklađenost uključuje prihod stalne poslovne jedinice koja nije uzeta u obzir koji ne podliježe porezu u državi članici u kojoj je porezni obveznik rezident u porezne svrhe, ta država članica zahtijeva od poreznog obveznika uključivanje prihoda koji bi se inače pripisao stalnoj poslovnoj jedinici koja nije uzeta u obzir. To se primjenjuje ako se od države članice ne zahtijeva da prihod izuzme u skladu s ugovorom o dvostrukom oporezivanju koji je država članica sklopila s trećom zemljom.
6. U mjeri u kojoj je hibridni prijenos osmišljen kako bi njime nastala olakšica za porez po odbitku za plaćanje koje proizlazi iz prenesenog financijskog instrumenta u korist više uključenih strana, država članica poreznog obveznika ograničava korist od takve olakšice razmjerno neto oporezivom prihodu u pogledu tog plaćanja.