Članak 18.
Potrebna granica solventnosti u svrhu članka 17. stavka 3.
1. Potrebna granica solventnosti utvrđuje se na temelju godišnjeg iznosa premija odnosno doprinosa ili prosječnog opterećenja izdataka za štete u protekle tri poslovne godine.
2. Iznos potrebne granice solventnosti jednak je višem od dvaju rezultata navedenih u stavcima 3. i 4.
3. Osnova premije, s obzirom na to koji je viši iznos, izračunava se na temelju zaračunatih bruto premija ili doprinosa izračunanih kako je dolje navedeno i bruto zarađenih premija ili doprinosa.
Premije i doprinosi (uključujući troškove koji su slični premijama ili doprinosima) s obzirom na poslove izravnog osiguranja u prethodnoj poslovnoj godini zbrajaju se.
Tom se zbroju dodaje iznos premija primljenih za ukupno reosiguranje u prethodnoj poslovnoj godini.
Od tog se zbroja zatim oduzima ukupan iznos premija ili doprinosa otpisanih u prethodnoj poslovnoj godini kao i ukupan iznos poreza i davanja povezanih s premijama ili doprinosima koji ulaze u zbroj.
Tako dobiveni iznos dijeli se na dva dijela, pri čemu prvi doseže do 50000000 eura, a drugi obuhvaća preostali iznos; 18 % prvog i 16 % drugog dijela zbrajaju se.
Tako dobiveni iznos množi se omjerom koji postoji s obzirom na zbroj iznosa iz prethodnih triju poslovnih godina između iznosa izdataka za štete koje institucija za strukovno mirovinsko osiguranje treba podmiriti nakon odbitka iznosa nadoknadivih na temelju reosiguranja i bruto iznosa izdataka za štete. Taj omjer ne smije biti niži od 50 %.
4. Osnova šteta izračunava se kako slijedi:
Iznosi likvidiranih šteta plaćenih s obzirom na poslove izravnog osiguranja (bez odbitka bilo kojih izdataka za štete koje snose reosiguratelji i retrocedenti) u razdobljima navedenima u stavku 1. zbrajaju se.
Tom zbroju dodaje se iznos likvidiranih šteta plaćenih s obzirom na prihvate u reosiguranje ili retrocesije tijekom istih razdoblja i iznos pričuva šteta utvrđen na kraju prethodne poslovne godine za poslove izravnog osiguranja i prihvata u reosiguranja.
Od tog se iznosa zatim oduzima iznos povrata ostvarenih tijekom razdoblja navedenih u stavku 1.
Od preostalog se iznosa zatim oduzima iznos pričuva šteta utvrđen na početku druge poslovne godine koja prethodi posljednjoj poslovnoj godini za koju postoje financijski izvještaji, i za poslove izravnog osiguranja i za prihvate u reosiguranje.
Jedna trećina tako dobivenog iznosa dijeli se na dva dijela, pri čemu prvi doseže do 35000000 eura, a drugi obuhvaća preostali iznos; 26 % prvog i 23 % drugog dijela zbrajaju se.
Tako dobiveni iznos množi se omjerom koji postoji s obzirom na zbroj iznosa iz prethodnih triju poslovnih godina između iznosa izdataka za štete koje institucija za strukovno mirovinsko osiguranje treba podmiriti nakon odbitka iznosa nadoknadivih na temelju reosiguranja i bruto iznosa izdataka za štete. Taj omjer ne smije biti niži od 50 %.
5. Kada je potrebna granica solventnosti, izračunana u skladu sa stavcima od 2. do 4., niža od potrebne granice solventnosti iz prethodne godine, potrebna granica solventnosti mora biti barem jednaka potrebnoj granici solventnosti iz prethodne godine, pomnoženoj s omjerom iznosa tehničkih pričuva za pričuve šteta na kraju prethodne poslovne godine i iznosa tehničkih pričuva za pričuve šteta na početku prethodne poslovne godine. Pri tom izračunu upotrebljavaju se tehničke pričuve umanjene za reosiguranje, ali omjer ne smije biti viši od 1.