Direktiva (EU) 2016/2341 · GLAVA II. KOLIČINSKI ZAHTJEVI

Članak 18.

Potrebna granica solventnosti u svrhu članka 17. stavka 3.

1. Potrebna granica solventnosti utvrđuje se na temelju godišnjeg iznosa premija odnosno doprinosa ili prosječnog opterećenja izdataka za štete u protekle tri poslovne godine.

2. Iznos potrebne granice solventnosti jednak je višem od dvaju rezultata navedenih u stavcima 3. i 4.

3. Osnova premije, s obzirom na to koji je viši iznos, izračunava se na temelju zaračunatih bruto premija ili doprinosa izračunanih kako je dolje navedeno i bruto zarađenih premija ili doprinosa.

Premije i doprinosi (uključujući troškove koji su slični premijama ili doprinosima) s obzirom na poslove izravnog osiguranja u prethodnoj poslovnoj godini zbrajaju se.

Tom se zbroju dodaje iznos premija primljenih za ukupno reosiguranje u prethodnoj poslovnoj godini.

Od tog se zbroja zatim oduzima ukupan iznos premija ili doprinosa otpisanih u prethodnoj poslovnoj godini kao i ukupan iznos poreza i davanja povezanih s premijama ili doprinosima koji ulaze u zbroj.

Tako dobiveni iznos dijeli se na dva dijela, pri čemu prvi doseže do 50000000 eura, a drugi obuhvaća preostali iznos; 18 % prvog i 16 % drugog dijela zbrajaju se.

Tako dobiveni iznos množi se omjerom koji postoji s obzirom na zbroj iznosa iz prethodnih triju poslovnih godina između iznosa izdataka za štete koje institucija za strukovno mirovinsko osiguranje treba podmiriti nakon odbitka iznosa nadoknadivih na temelju reosiguranja i bruto iznosa izdataka za štete. Taj omjer ne smije biti niži od 50 %.

4. Osnova šteta izračunava se kako slijedi:

Iznosi likvidiranih šteta plaćenih s obzirom na poslove izravnog osiguranja (bez odbitka bilo kojih izdataka za štete koje snose reosiguratelji i retrocedenti) u razdobljima navedenima u stavku 1. zbrajaju se.

Tom zbroju dodaje se iznos likvidiranih šteta plaćenih s obzirom na prihvate u reosiguranje ili retrocesije tijekom istih razdoblja i iznos pričuva šteta utvrđen na kraju prethodne poslovne godine za poslove izravnog osiguranja i prihvata u reosiguranja.

Od tog se iznosa zatim oduzima iznos povrata ostvarenih tijekom razdoblja navedenih u stavku 1.

Od preostalog se iznosa zatim oduzima iznos pričuva šteta utvrđen na početku druge poslovne godine koja prethodi posljednjoj poslovnoj godini za koju postoje financijski izvještaji, i za poslove izravnog osiguranja i za prihvate u reosiguranje.

Jedna trećina tako dobivenog iznosa dijeli se na dva dijela, pri čemu prvi doseže do 35000000 eura, a drugi obuhvaća preostali iznos; 26 % prvog i 23 % drugog dijela zbrajaju se.

Tako dobiveni iznos množi se omjerom koji postoji s obzirom na zbroj iznosa iz prethodnih triju poslovnih godina između iznosa izdataka za štete koje institucija za strukovno mirovinsko osiguranje treba podmiriti nakon odbitka iznosa nadoknadivih na temelju reosiguranja i bruto iznosa izdataka za štete. Taj omjer ne smije biti niži od 50 %.

5. Kada je potrebna granica solventnosti, izračunana u skladu sa stavcima od 2. do 4., niža od potrebne granice solventnosti iz prethodne godine, potrebna granica solventnosti mora biti barem jednaka potrebnoj granici solventnosti iz prethodne godine, pomnoženoj s omjerom iznosa tehničkih pričuva za pričuve šteta na kraju prethodne poslovne godine i iznosa tehničkih pričuva za pričuve šteta na početku prethodne poslovne godine. Pri tom izračunu upotrebljavaju se tehničke pričuve umanjene za reosiguranje, ali omjer ne smije biti viši od 1.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu