Članak 23.
Kontrole unutar državnog područja
Nepostojanje nadzora državne granice na unutarnjim granicama ne utječe na:
(a) izvršavanje policijskih ili drugih javnih ovlasti od strane nadležnih tijela država članica na njihovu državnom području, uključujući i na njihovim pograničnim područjima unutarnjih granica, koje su im dodijeljene prema nacionalnom pravu, u mjeri u kojoj izvršavanje tih ovlasti nema učinak istovjetan graničnoj kontroli. Izvršavanje takvih ovlasti može uključivati, prema potrebi, upotrebu tehnologija za praćenje i nadzor koje se općenito upotrebljavaju na državnom području u svrhu uklanjanja prijetnji javnoj sigurnosti ili javnom poretku. Izvršavanje ovlasti od strane nadležnih tijela osobito se ne može smatrati istovjetnim provođenju granične kontrole kad mjere ispunjavaju svaki od sljedećih uvjeta:
i. za cilj nemaju nadzor državne granice;
ii. temelje se na općim informacijama policije ili, ako je cilj ograničiti širenje zarazne bolesti, na javnozdravstvenim informacijama i iskustvu nadležnih tijela vezanom za moguće prijetnje javnoj sigurnosti ili javnom poretku te su posebno usmjerene na:
— suzbijanje prekograničnog kriminaliteta;
— smanjenje nezakonitog useljavanja; ili
— ograničavanje širenja zarazne bolesti koja ima epidemiološki potencijal, čije je postojanje utvrdio Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti;
iii. osmišljene su i provode se na razvidno različit način od sustavnih kontrola osoba na vanjskim granicama, uključujući kad se provode u prometnim čvorištima ili izravno u prijevoznim sredstvima koja se upotrebljavaju za usluge prijevoza putnika ako se temelje na procjeni rizika;
(b) mogućnost da nadležna tijela države članice ili prijevoznici provode sigurnosne provjere osoba na prometnim čvorištima u skladu s nacionalnim pravom, pod uvjetom da se te provjere provode nad osobama koje putuju unutar države članice;
(c) mogućnost da država članica zakonom odredi obvezu nošenja dokumenata i isprava;
(d) mogućnost da država članica državljanima trećih zemalja zakonom odredi obvezu da prijave svoju prisutnost na njezinu državnom području i obvezu za upravitelje objekata u kojima se pruža smještaj da osiguraju da državljani trećih zemalja ispune i potpišu obrasce za prijavu, uz iznimku bračnih drugova u pratnji ili maloljetnika u pratnji ili članova skupina putovanja u skladu s odredbama članka 22., odnosno članka 45. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama („Schengenska konvencija”).