Članak 11.
Znanje o zdravlju životinja
1. Subjekti i stručnjaci za životinje posjeduju odgovarajuće znanje o:
(a) bolestima životinja, između ostalog o bolestima koje se mogu prenijeti na ljude;
(b) načelima biosigurnosti;
(c) interakciji između zdravlja životinja, dobrobiti životinja i zdravlja ljudi;
(d) dobroj praksi u uzgoja životinja za životinjske vrste pod njihovom brigom;
(e) otpornosti na liječenje, uključujući antimikrobnu rezistenciju, i njezinim implikacijama.
2. Sadržaj i razina znanja potrebnog u skladu sa stavkom 1. ovisi o:
(a) vrstama i kategorijama držanih životinja ili proizvoda za koje su odgovorni dotični subjekti i stručnjaci za životinje te prirodi njihova profesionalnog odnosa s tim držanim životinjama ili proizvodima;
(b) vrsti proizvodnje;
(c) obavljenim zadacima.
3. Znanje predviđeno u stavku 1. stječe se na jedan od sljedećih načina:
(a) stručnim iskustvom ili osposobljavanjem;
(b) postojećim programima u sektorima poljoprivrede ili akvakulture koji su relevantni za zdravlje životinja;
(c) formalnim obrazovanjem;
(d) drugim iskustvom ili drugim osposobljavanjem koje rezultira jednakom razinom znanja kao što je ona obuhvaćena točkama (a), (b) ili (c).
4. Subjekti koji prodaju ili na neki drugi način prenose vlasništvo budućih kućnih ljubimaca pružaju osnovne informacije budućem držatelju kućnog ljubimca o pitanjima iz stavka 1. ako su relevantne za kućnog ljubimca o kojem se radi.