Uvodna izjava (43)
Biosigurnost jedan je od ključnih alata za prevenciju na raspolaganju subjektima i drugima koji rade sa životinjama kako bi se spriječilo unošenje, razvijanje i širenje prenosivih bolesti životinja u, iz i među populacijom životinja. Uloga biosigurnosti također je priznata u procjeni učinka za donošenje ove Uredbe te se posebno procjenjuju mogući utjecaji. Donesene biosigurnosne mjere trebale bi biti dovoljno fleksibilne, odgovarati načinu proizvodnje i vrstama ili kategorijama životinja na koje se odnose i uzimati u obzir lokalne okolnosti i tehnički razvoj. Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje minimalnih zahtjeva potrebnih za ujednačenu primjenu biosigurnosnih mjera u državama članicama. Međutim, uvijek bi trebalo ostati u ovlasti subjekata, država članica ili Komisije da promiču sprečavanje prenosivih bolesti uvođenjem viših biosigurnosnih standarda razvijanjem vlastitih smjernica o najboljoj praksi. Iako za biosigurnost može biti potrebno početno ulaganje, smanjenje bolesti životinja koje iz toga proizlazi trebalo bi biti pozitivan poticaj za subjekte.