Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/545

Članak 13.

Sankcije

1. Ako jedna stranka u skladu s člankom 42. stavkom 4. Direktive 2012/34/EU zatraži da se u okvirnom sporazumu predvide sankcije, ne smije odbiti usporedive sankcije koje zatraži druga stranka.

2. Okvirnim sporazumom ne smiju se odrediti sankcije u iznosu većem od izdataka, izravnih gubitaka i troškova (uključujući gubitak prihoda) razumno nastalih ili koji se mogu razumno očekivati da bi nastali za stranku obeštećenu zbog izmjene ili raskida sporazuma. Obeštećena stranka poduzima razumne mjere za sprječavanje ili ograničavanje izmjena sporazuma, ili za sprječavanje raskida sporazuma ili smanjenje učinka tog raskida te mjere za povrat izdataka, gubitaka i troškova ili druge mjere za smanjivanje tih izdataka, izravnih gubitaka i troškova (uključujući gubitak prihoda).

3. Upravitelj infrastrukture ne smije zahtijevati plaćanje sankcija čiji iznosi premašuju administrativne troškove izmjene ili raskida okvirnog sporazuma u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a) uzrok je izmjene ili raskida sporazuma izvan kontrole podnositelja zahtjeva i upravitelj infrastrukture je o tome odmah obaviješten;

(b) podnositelju zahtjeva odbijen je dodatni zahtjev za okvirni kapacitet bez kojeg predviđena željeznička usluga nije održiva;

(c) upravitelj infrastrukture može preraspodijeliti trase vlakova i okvirni kapacitet na način kojim bi se pokrili gubici nastali izmjenom ili raskidom okvirnog sporazuma.

4. Okvirni sporazum ne sadržava odredbu o odustajanju od naplate sankcija ako podnositelj zahtjeva u odvojenom postupku zatraži drugi kapacitet od otkazanoga kapaciteta. Sankcije se ne smiju zatražiti ako izmjena obuhvaća samo neznatne promjene u dogovorenom kapacitetu.

5. Na zahtjev regulatornog tijela upravitelj infrastrukture mora pružiti dokaze o pravodobnom isplaćivanju sankcija.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu