Članak 43.
Obveze na koje se primjenjuje izuzeće od obveze unošenja ugovorne odredbe iz članka 55. stavka 1. Direktive 2014/59/EU
1. Za potrebe članka 55. stavka 1., prvog podstavka, točke (a) Direktive 2014/59/EU osigurana obveza ne smatra se izuzetom obvezom ako u trenutku njezina stvaranja vrijedi sljedeće:
(a) nije u potpunosti osigurana;
(b) u potpunosti je osigurana, ali je uređena ugovornim odredbama kojima se dužnika ne obvezuje da obvezu stalno i u potpunosti osigurava kolateralom u skladu s regulatornim zahtjevima prava Unije ili prava treće zemlje čiji se pravni učinak može smatrati jednakovrijednim onome prava Unije.
2. Za potrebe članka 55. stavka 1., prvog podstavka, točke (d) Direktive 2014/59/EU obveze koje su izdane ili preuzete nakon datuma na koji države članice primjenjuju odredbe donesene radi prenošenja glave IV. poglavlja IV. odjeljka 5. Direktive 2014/59/EU u državi članici uključuju:
(a) obveze stvorene nakon tog datuma, bez obzira na to jesu li stvorene u okviru relevantnih sporazuma sklopljenih prije tog datuma, uključujući u okviru standardiziranih ili okvirnih sporazuma između ugovornih strana kojima se uređuju višestruke obveze;
(b) obveze stvorene prije ili nakon tog datuma u okviru relevantnih sporazuma koji su sklopljeni prije tog datuma i na koje se primjenjuje bitna izmjena;
(c) obveze u okviru dužničkih instrumenata koji su izdani nakon tog datuma;
(d) obveze u okviru dužničkih instrumenata koji su izdani prije ili nakon tog datuma u okviru relevantnih sporazuma koji su sklopljeni prije tog datuma i na koje se primjenjuje značajna izmjena.
3. Za potrebe članka 55. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2014/59/EU sanacijsko tijelo određuje da se zahtjev za unošenje ugovorne odredbe u relevantni sporazum ne primjenjuje ako je uvjereno da je u pravu predmetne treće zemlje ili obvezujućem sporazumu sklopljenom s tom trećom zemljom predviđen upravni ili sudski postupak kojim se:
(a) na zahtjev sanacijskog tijela ili na inicijativu upravnog ili sudskog tijela treće zemlje čijim je pravom uređena obveza ili instrument tom propisno ovlaštenom upravnom ili sudskom tijelu treće zemlje, u razdoblju za koje sanacijsko tijelo odredi da neće narušiti učinkovitu primjenu ovlasti otpisa ili konverzije tog tijela, omogućuje jedno od sljedećeg:
i. priznavanje i ostvarivanje izvršenja ovlasti sanacijskog tijela za otpis i konverziju;
ii. pružanje potpore, primjenom relevantnih ovlasti, izvršenju ovlasti sanacijskog tijela za otpis i konverziju;
(b) osigurava da su razlozi na temelju kojih upravno ili sudsko tijelo treće zemlje može odbiti priznati ili poduprijeti izvršenje ovlasti otpisa ili konverzije u skladu s točkom (a) jasno navedeni i ograničeni na jednu od sljedećih iznimaka ili više njih:
i. priznavanje izvršenja ovlasti sanacijskog tijela za otpis i konverziju ili pružanje potpore izvršenju tih ovlasti imalo bi nepovoljan učinak na financijsku stabilnost u predmetnoj trećoj zemlji;
ii. priznavanje izvršenja ovlasti sanacijskog tijela za otpis i konverziju ili pružanje potpore izvršenju tih ovlasti dovelo bi do toga da bi vjerovnici u trećoj zemlji, a posebno deponenti koji se nalaze ili im se plaća u toj trećoj zemlji, imali manje povoljan tretman od vjerovnika, a posebno deponenata koji se nalaze ili im se plaća u Uniji, sa sličnim pravima prema mjerodavnom pravu Unije;
iii. priznavanje ili potpora imali bi značajne financijske posljedice na predmetnu treću zemlju;
iv. priznavanje izvršenja ovlasti sanacijskog tijela za otpis i konverziju ili pružanje potpore izvršenju tih ovlasti imali bi učinke suprotne javnom redu u predmetnoj trećoj zemlji.
4. Za potrebe primjene članka 55. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2014/59/EU sanacijsko tijelo procjenjuje bi li se zbog razloga iz stavka 3. točke (b) spriječilo priznavanje izvršenja ovlasti otpisa i konverzije ili pružanje potpore izvršenju tih ovlasti u svim okolnostima u kojima se te ovlasti primjenjuju.