Članak 25.
Krizni planovi za prioritetne štetne organizme
1. Svaka država članica za svaki prioritetni štetni organizam koji može ući na njezino državno područje ili njegov dio i udomaćiti se na njemu izrađuje i ažurira zaseban plan koji sadržava informacije u vezi s procesima donošenja odluka, postupcima i protokolima koje treba slijediti, minimalnim resursima koje treba staviti na raspolaganje i postupcima za stavljanje na raspolaganje dodatnih resursa, u slučaju službeno potvrđene prisutnosti tog štetnog organizma ili sumnje na njegovu prisutnost („krizni plan”).
Države članice u odgovarajućoj se fazi postupka izrade nacrta i ažuriranja kriznih planova savjetuju sa svim relevantnim dionicima.
Krizni planovi ne moraju se sastavljati za štetne organizme za koje je nedvojbeno zaključeno da se ne mogu udomaćiti ili proširiti u dotičnoj državi članici zbog ekološko-klimatskih uvjeta ili odsutnosti vrsta koje su im domaćini.
2. Svaki krizni plan uključuje sljedeće elemente:
(a) uloge i odgovornosti tijela uključenih u provedbu plana, u slučaju potvrđene prisutnosti dotičnog prioritetnog štetnog organizma ili sumnje na njegovu prisutnost, kao i zapovjedni lanac i postupke za koordinaciju mjera koje trebaju poduzeti nadležna tijela, druga tijela javne vlasti, kako je navedeno u članku 4. stavku 2. Uredbe (EU) 2017/625, uključena delegirana tijela ili fizičke osobe, kako je navedeno u članku 28. stavku 1. te uredbe, laboratoriji i specijalizirani subjekti, uključujući, prema potrebi, koordinaciju sa susjednim državama članicama i susjednim trećim zemljama;
(b) pristup nadležnih tijela prostorima specijaliziranih subjekata, drugih relevantnih subjekata i fizičkih osoba;
(c) pristup nadležnih tijela, kada je potreban, laboratorijima, opremi, osoblju, vanjskim stručnjacima i resursima potrebnima za brzo i djelotvorno iskorjenjivanje ili, prema potrebi, obuzdavanje dotičnog prioritetnog štetnog organizma;
(d) mjere koje je potrebno poduzeti u vezi s pružanjem informacija Komisiji, ostalim državama članicama, dotičnim specijaliziranim subjektima i javnosti u pogledu prisutnosti dotičnog prioritetnog štetnog organizma i mjera poduzetih protiv njega, u slučaju da je prisutnost dotičnog štetnog organizma službeno potvrđena ili se na nju sumnja;
(e) aranžmane za evidenciju utvrđenja prisutnosti dotičnog prioritetnog štetnog organizma;
(f) dostupne procjene, kako je utvrđeno u članku 6. stavku 2., te sve procjene države članice u pogledu rizika koji dotični prioritetni štetni organizam predstavlja za njezino državno područje;
(g) mjere upravljanja rizikom koje treba poduzeti u pogledu dotičnog prioritetnog štetnog organizma, u skladu s Prilogom II. odjeljkom 1., te postupke koje treba slijediti;
(h) načela za geografsko razgraničenje demarkiranih područja;
(i) protokole koji opisuju metode vizualnih pregleda, uzorkovanja i laboratorijskih testova; i
(j) načela koja se odnose na osposobljavanje osoblja nadležnih tijela i, prema potrebi, tijela, tijela javne vlasti, laboratorija, specijaliziranih subjekata i drugih osoba iz točke (a).
Prema potrebi, elementi iz prvog podstavka točaka od (d) do (j) imaju oblik priručnika s uputama.
3. Krizni planovi mogu se spojiti za više prioritetnih štetnih organizama sa sličnom biologijom i rasponom vrsta domaćina. U tim se slučajevima krizni plan sastoji od općeg dijela koji je zajednički za sve prioritetne štetne organizme obuhvaćene planom i posebnih dijelova za svaki dotični prioritetni štetni organizam. Slično tome, države članice mogu surađivati radi usklađivanja kriznih planova za određene vrste, prema potrebi za prioritetne vrste štetnih organizama slične biologije i kruga domaćina koji se preklapaju ili dopunjuju.
4. U roku od četiri godine od datuma izrade popisa prioritetnih štetnih organizama države članice izrađuju krizni plan za prioritetne štetne organizme uključene na taj popis.
U roku od godinu dana od datuma uvrštenja bilo kojeg dodatnog dotičnog štetnog organizma na popis prioritetnih štetnih organizama države članice izrađuju krizni plan za taj prioritetni štetni organizam.
Države članice redovito revidiraju i prema potrebi ažuriraju svoje krizne planove.
5. Države članice svoje krizne planove na zahtjev dostavljaju Komisiji i drugim državama članicama, a sve relevantne specijalizirane subjekte s njima upoznaju objavom na internetu.