Članak 60.
Stjecanje vlastitih dionica
1. Ne dovodeći u pitanje načelo jednakog postupanja prema svim dioničarima koji su u jednakom položaju ni Uredbu (EU) br. 596/2014, države članice mogu dopustiti društvu stjecanje vlastitih dionica, bilo da to čini ono sâmo ili preko osobe koja djeluje u svoje ime, a za račun društva. Države članice, u mjeri u kojoj su stjecanja dopuštena, određuju da za takva stjecanja vrijede sljedeći uvjeti:
(a) glavna skupština daje ovlaštenje u kojem se utvrđuju uvjeti za takvo stjecanje, a posebno najveći broj dionica koje se trebaju steći, trajanje razdoblja za koje se ovlaštenje daje, koje ne može biti dulje od razdoblja određenog nacionalnim zakonodavstvom, a koje pak ne premašuje pet godina te, u slučaju stjecanja za vrijednost, najviši i najniži ulog. Članovi upravnog ili upravljačkog tijela moraju se uvjeriti da su u trenutku izvršenja svakog ovlaštenog stjecanja poštovani uvjeti iz točaka (b) i (c);
(b) stjecanja, uključujući dionice koje je društvo steklo prethodno i koje drži, te dionice koje je stekla osoba koja djeluje u svoje ime, a za račun društva, ne mogu imati učinak smanjenja neto imovine ispod iznosa iz članka 56. stavaka 1. i 2.;
(c) u transakciju se mogu uključiti samo u cijelosti plaćene dionice.
Nadalje, države članice mogu odrediti da za stjecanja u smislu prvog podstavka vrijede bilo koji od sljedećih uvjeta:
(a) nominalna vrijednost ili, kada ona ne postoji, knjigovodstvena vrijednost stečenih dionica, uključujući dionice koje je društvo steklo prethodno i koje drži, te dionice koje je stekla osoba koja djeluje u svoje ime, a za račun društva, ne premašuje granicu koju trebaju odrediti države članice; ta granica ne smije biti niža od 10 % upisanog temeljnog kapitala;
(b) u statutu ili aktu o osnivanju društva utvrđuju se ovlasti društva za stjecanje vlastitih dionica u smislu prvog podstavka, najveći broj dionica dionica koje se trebaju steći, trajanje razdoblja za koje se ovlaštenje daje te najviši i najniži ulog;
(c) društvo ispunjava odgovarajuće zahtjeve u vezi s izvješćivanjem i objavljivanjem;
(d) od određenih društava koja odrede države članice može se zahtijevati da ponište stečene dionice pod uvjetom da se iznos, jednak nominalnoj vrijednosti poništenih dionica, uključi u rezervu koja se ne može isplatiti dioničarima, osim u slučaju smanjenja upisanog temeljnog kapitala; ta se rezerva može upotrijebiti samo u svrhu povećanja upisanog temeljnog kapitala putem kapitalizacije rezervi;
(e) stjecanjem se ne dovodi u pitanje namirenje tražbina vjerovnika.
2. Zakonodavstvima država članica mogu se predvidjeti odstupanja od stavka 1. prvog podstavka točke (a) prve rečenice u slučaju kada je stjecanje vlastitih dionica društva potrebno za sprečavanje ozbiljne i izravne štete za društvo. U takvom slučaju upravno ili upravljačko tijelo obavješćuje sljedeću glavnu skupštinu o razlozima i naravi izvršenog stjecanja, o broju i nominalnoj vrijednosti ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, o knjigovodstvenoj vrijednosti stečenih dionica, o udjelu upisanog temeljnog kapitala koji predstavljaju i o ulogu za te dionice.
3. Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju stavak 1. prvi podstavak točku (a) prvu rečenicu na dionice koje stekne društvo sâmo ili osoba koja djeluje u svoje ime, a za račun društva, radi raspodjele radnicima društva ili radnicima povezanog društva. Takve dionice raspodjeljuju se u roku od 12 mjeseci od njihova stjecanja.