Direktiva (EU) 2017/2399

Uvodna izjava (10)

Kako bi se na najmanju moguću mjeru sveli troškovi ispunjavanja zahtjeva za podređenost i moguće negativne posljedice na troškove financiranja, ovom bi se Direktivom državama članicama trebalo dopustiti da zadrže, prema potrebi, postojeću kategoriju redovnog neosiguranog nadređenog duga koja podrazumijeva manje troškove izdavanja za institucije nego bilo koja druga podređena obveza. Kako bi se poboljšala mogućnost sanacije institucija ovom bi se Direktivom ipak od država članica trebalo zahtijevati da uspostave novu kategoriju nepovlaštenog nadređenog duga koji bi u insolvencijskoj hijerarhiji trebao biti rangiran iznad instrumenata regulatornog kapitala i podređenih obveza koje nisu instrumenti regulatornog kapitala, ali ispod drugih nadređenih obveza. Institucijama bi trebalo ostaviti slobodu izdavanja dužničkih instrumenata u objema kategorijama, nadređenog i nepovlaštenog nadređenog duga. Od tih dviju kategorija, a ne dovodeći u pitanje ostale opcije i izuzeća koji su predviđeni TLAC standardom za ispunjavanje zahtjeva za podređenost, samo bi nepovlaštena nadređena kategorija trebala biti prihvatljiva za potrebe ispunjavanja zahtjeva za podređenost. Cilj je da se institucijama time omogući da u svrhu vlastitog financiranja ili bilo koju drugu operativnu svrhu upotrebljavaju cjenovno povoljnije redovne nadređene dužničke instrumente te da izdaju dužničke instrumente u okviru nove kategorije nepovlaštenog nadređenog duga s ciljem dobivanja financijskih sredstava i istodobnog ispunjavanja zahtjeva za podređenost. Državama članicama trebalo bi dopustiti uspostavu nekoliko kategorija za ostale redovne neosigurane obveze pod uvjetom da osiguraju, ne dovodeći u pitanje ostale opcije i izuzeća koji su predviđeni TLAC standardom, da samo nepovlaštena nadređena kategorija dužničkih instrumenata bude prihvatljiva za potrebe ispunjavanja zahtjeva za podređenost.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu