Uredba (EU) 2017/625 · GLAVA III. REFERENTNI LABORATORIJI I REFERENTNI CENTRI

Članak 100.

Određivanje nacionalnih referentnih laboratorija

1. Države članice određuju jedan ili više nacionalnih referentnih laboratorija za svaki referentni laboratorij Europske unije određen u skladu s člankom 93. stavkom 1.

Države članice mogu odrediti nacionalni referentni laboratorij i u slučajevima kada ne postoji odgovarajući referentni laboratorij Europske unije.

Država članica može odrediti laboratorij koji je smješten u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji koja je ugovorna stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru.

Jedan laboratorij može biti određen kao nacionalni referentni laboratorij za više država članica.

2. Zahtjevi predviđeni člankom 37. stavkom 4. točkom (e), člankom 37. stavkom 5., člankom 39., člankom 42. stavkom 1., člankom 42. stavkom 2. točkama (a) i (b) i člankom 42. stavkom 3. primjenjuju se na nacionalne referentne laboratorije.

Odstupajući od članka 37. stavka 4. točke (e), za područje uređeno pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (g), nadležna tijela mogu odrediti službene laboratorije, koje su kao takve odredila nadležna tijela na temelju odstupanja usvojenog u skladu s člankom 41., kao nacionalne referentne laboratorije neovisno o tome ispunjavaju li uvjet predviđen u članku 37. stavku 4. točki (e).

3. Nacionalni referentni laboratoriji:

(a) nepristrani su i nisu ni u kakvu sukobu interesa, a osobito nisu u situaciji koja bi mogla izravno ili neizravno utjecati na njihovu sposobnost nepristranog obavljanja profesionalnih dužnosti u odnosu na obavljanje svojih zadaća kao nacionalnih referentnih laboratorija;

(b) raspolažu osobljem koje ima odgovarajuće kvalifikacije i adekvatno je osposobljeno za analitičke, ispitne i dijagnostičke tehnike koje se primjenjuju u području njihove nadležnosti te prema potrebi pomoćnim osobljem, ili imaju ugovorni pristup takvu osoblju;

(c) posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnima za obavljanje zadaća koje su im dodijeljene;

(d) osiguravaju da njihovo osoblje i sve ugovorom angažirano osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse te da u svojem radu vodi računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj razini, razini Unije te na međunarodnoj razini;

(e) opremljeni su ili imaju pristup potrebnoj opremi za obavljanje zadaća u izvanrednim situacijama; i

(f) ako je to potrebno, opremljeni su u skladu s relevantnim biosigurnosnim normama.

4. Države članice:

(a) priopćuju naziv i adresu svakog nacionalnog referentnog laboratorija Komisiji, relevantnom referentnom laboratoriju Europske unije i drugim državama članicama;

(b) informacije iz točke (a) stavljaju na raspolaganje javnosti;

(c) ažuriraju informacije iz točke (a) kad god je to potrebno.

5. Države članice koje imaju više od jednog nacionalnog referentnog laboratorija za referentni laboratorij Europske unije osiguravaju da takvi laboratoriji blisko surađuju kako bi se osigurala učinkovita koordinacija među njima, s drugim nacionalnim laboratorijima i s referentnim laboratorijem Europske unije.

6. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 144. radi dopune ove Uredbe u pogledu utvrđivanja zahtjeva za nacionalne referentne laboratorije uz one utvrđene stavcima 2. i 3. ovog članka. Takvi delegirani akti ograničeni su na osiguravanje koherentnosti sa svim dodatnim zahtjevima usvojenima u skladu s člankom 99. stavkom 2.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu