Članak 34.
Metode uzorkovanja, analiza, ispitivanja i dijagnosticiranja
1. Metode koje se upotrebljavaju za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja tijekom službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti usklađene su s pravilima Unije kojima se utvrđuju te metode ili kriteriji uspješnosti za te metode.
2. Ako pravila Unije iz stavka 1. ne postoje te u okviru službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti, službeni laboratoriji upotrebljavaju jednu od sljedećih metoda, u skladu s prikladnošću, za svoje posebne analitičke, ispitivačke i dijagnostičke potrebe:
(a) dostupne metode koje su u skladu s relevantnim međunarodno priznatim pravilima ili protokolima, uključujući one koje prihvaća Europski odbor za normizaciju (CEN); ili
relevantne metode koje su razvili ili ih preporučuju referentni laboratoriji Europske unije te su validirane u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima;
(b) ako prikladna pravila ili protokoli iz točke (a) ne postoje, metode koje su u skladu s relevantnim pravilima uspostavljenima na nacionalnoj razini ili, ako takva pravila ne postoje, relevantne metode koje su razvili ili ih preporučuju nacionalni referentni laboratoriji te su validirane u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima; ili
relevantne metode koje su razvijene i validirane međulaboratorijskim ili intralaboratorijskim studijama validacije metoda u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima.
3. Kada su hitno potrebne laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja i ne postoji nijedna od metoda iz stavaka 1. i 2. ovog članka, relevantni nacionalni referentni laboratorij ili, ako takav nacionalni referentni laboratorij ne postoji, bilo koji drugi laboratorij određen u skladu s člankom 37. stavkom 1. do validacije odgovarajuće metode u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima može upotrebljavati metode koje nisu navedene u stavcima 1. i 2. ovog članka.
4. Kad god je to moguće, metode koje se upotrebljavaju u laboratorijskim analizama karakteriziraju relevantni kriteriji utvrđeni u Prilogu III.
5. Uzimanje i označavanje uzoraka te rukovanje njima obavlja se tako da se osigura njihova pravna, znanstvena i tehnička valjanost.
6. Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o:
(a) metodama koje će se upotrebljavati za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja;
(b) kriterijima uspješnosti, analitičkim, ispitivačkim ili dijagnostičkim parametrima, mjernoj nesigurnosti i postupcima validacije tih metoda;
(c) interpretiranju analitičkih, ispitivačkih i dijagnostičkih rezultata.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 145. stavka 2.