Prilog IV
PRIPREMA UZORKA I ZAHTJEVI ZA METODE ANALIZE KOJE SE KORISTE ZA KONTROLU KOLIČINA PCB-ova KOJI NISU SLIČNI DIOKSINIMA U ODREĐENOJ HRANI
Zahtjevi iz ovog Priloga primjenjuju se kad se hrana analizira za službenu kontrolu količina PCB-ova koji nisu slični dioksinima i u pogledu prireme uzoraka i analitičkih zahtjeva za druge regulatorne svrhe, uključujući kontrole koje provodi subjekt u poslovanju hranom za osiguranje sukladnosti s odredbama u članku 4. Uredbe (EZ) br. 852/2004.
Odredbe o pripremi uzorka iz točke 3. Priloga III: ovoj Uredbi primjenjive su i na kontrolu količina PCB-ova koji nisu slični dioksinima u hrani.
1. Metode detekcije koje se koriste
Plinska kromatografija/detektor hvatanja elektrona (GC-ECD), GC-LRMS, GC-MS/MS, GC-HRMS ili istovjetne metode.
2. Identifikacija i potvrđivanje predmetnih analita
— Relativno retencijsko vrijeme u odnosu na interne standarde ili referentne standarde (prihvaćena devijacija od +/– 0,25 %).
— Plinsko kromatografsko odvajanje PCB-ova koji nisu slični dioksinima (od interferirajućih tvari, posebno ko-eluiranih PCB-ova, a posebno ako su uzorci u rasponu zakonski dozvoljenih granica i nesukladnost se mora potvrditi(1)).
— Za tehnike GC-MS:
— Praćenje najmanje sljedećeg broja molekularnih iona ili karakterističnih iona iz molekularnog klastera:
— dva specifična iona za HRMS,
— tri specifična iona za LRMS,
— dva specifična prekursor iona, svakog s jednim posebnim odgovarajućim prijelaznim ionom produkta za MS-MS.
— Najveća dozvoljena odstupanja za odgovore odabranih masenih fragmenata:
Relativna devijacija intenziteta omjera brojnosti odabranih masenih fragmenata u odnosu na teoretsku brojnost ili kalibracijski standard za ciljni ion (praćeni ion s najvećom brojnosti) i kvalifikacijskih iona: ± 15 %.
— Za GC-ECD:
Potvrda rezultata koji prelaze dopušteno najveću dopuštenu količinu s dva stupca GC sa stacionarnim fazama različitog polariteta.
3. Prikazivanje izvođenja metode
Validacija u području najveće dopuštene količine (0,5 do 2 puta više od najveće dopuštene količine) s prihvatljivim koeficijentom varijacije za ponovljene analize (vidjeti zahtjeve za srednju preciznost u točki 8.).
4. Granica kvantifikacije
Zbroj LOQ-ova(2) PCB-ova koji nisu slični dioksinima ne smije biti veći od jedne trećine najveće dopuštene količine(3).
5. Kontrola kvalitete
Redovite slijepe probe, analize uzoraka s dodatkom, analize uzoraka za kontrolu kvalitete, sudjelovanje u međulaboratorijskim studijama s različitim matricama uzoraka.
6. Kontrola iskorištenja
— Korištenje primjerenih internih standarda s fizikalno-kemijskim svojstvima koji odgovaraju predmetnim analitima.
— Dodavanje internih standarda:
— dodavanje proizvodima (prije ekstrakcije i postupka čišćenja),
— moguće je dodavanje ekstrahiranoj masti (prije postupka čišćenja), ako se najveće dopuštene količine određuju na temelju masti.
— Zahtjevi za metode u kojima se koristi svih šest izotopski označenih kongenera PCB-ova koji nisu slični dioksinima:
— korekcija rezultata za iskorištenje internih standarda,
— opće prihvatljivo iskorištenje izotopski označenih internih standarda je između 60 i 120 %,
— prihvatljivo je manje ili veće iskorištenje za pojedinačne kongenere s manje od 10-postotnim doprinosom zbroju PCB-ova koji nisu slični dioksinima.
— Zahtjevi za metode u kojima se ne koristi svih šest izotopski označenih internih standarda ili se koriste drugi interni standardi:
— kontrola iskorištenja internih standarda za svaki uzorak,
— prihvatljivo iskorištenje internih standarda između 60 i 120 %,
— korekcija rezultata za iskorištenje internih standarda.
— Iskorištenje neoznačenih kongenera provjerava se analizom uzoraka s dodatkom ili kontrolnih uzoraka s koncentracijama u rasponu najveće dopuštene količine. Prihvatljivo iskorištenje za te kongenere je između 60 i 120 %.
7. Zahtjevi za laboratorije
U skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 882/2004, laboratorije akreditiraju priznata tijela koja rade u skladu sa smjernicom ISO 58 kako bi se osiguralo da primjenjuju analitičko osiguranje kvalitete. Laboratoriji se akreditiraju prema normi EN ISO/IEC 17025. Osim toga, načela opisana u tehničkim smjernicama za procjenu mjerne nesigurnosti i granica kvantifikacije za analizu PCB-ova poštuju se ako je primjenjivo(4).
8. Karakteristike izvedivosti: Kriteriji za zbroj PCB-ova koji nisu slični dioksinima pri najvećoj dopuštenoj količini
| Razrjeđivanje izotopa – masena spektrometrija(*1) | Ostale tehnike
Istinitost | – 20 do + 20 % | – 30 do + 30 %
Srednja preciznost (RSDR) | ≤ 15 % | ≤ 20 %
Razlika između izračuna gornje i donje granice | ≤ 20 % | ≤ 20 %
9. Izvješćivanje o rezultatima
— Analitički rezultati sadržavaju količine pojedinačnih kongenera PCB-ova koji nisu slični dioksinima i zbroj PCB-ova koji nisu slični dioksinima i koji se navode kao donji, gornji ili srednji kako bi se u izvješće uključilo što više informacija o rezultatima i na taj način omogućilo tumačenje rezultata u skladu s posebnim zahtjevima.
— U izvješće je potrebno uključiti i metodu koja se koristi za ekstrakciju PCB-ova i masti. Udio masti u uzorku određuje se i iskazuje za matrice hrane s najvećim dopuštenim količinama izraženima na temelju masti i s očekivanom koncentracijom masti u rasponu od 0 – 2 % (u skladu s postojećim zakonodavstvom). Za druge uzorke određivanje udjela masti je neobavezno.
— Iskorištenja pojedinih internih standarda moraju biti navedena u slučaju da su izvan raspona navedenog u točki 6., u slučaju da je dobiveni rezultat veći od najvećih dopuštenih količina, a u drugim slučajevima na zahtjev.
— S obzirom da proširenu mjernu nesigurnost treba uzeti u obzir pri odluci o sukladnosti uzorka, potrebno je navesti i taj parametar. Stoga se analitički rezultati prikazuju kao x +/– U, pri čemu je x analitički rezultat, a U je proširena mjerna nesigurnost koristeći faktor pokrivanja 2, čime se dobiva razina pouzdanosti od približno 95 %.
— Rezultati se izražavaju u istim jedinicama i zaokružuju se na isti broj bitnih decimalnih mjesta kao najveće dopuštene količine utvrđene u Uredbi (EZ) br. 1881/2006.