Prilog XIV
KLINIČKA PROCJENA I POSTTRŽIŠNO KLINIČKO PRAĆENJE
DIO A
KLINIČKA PROCJENA
1.
Kako bi planirali, trajno provodili i dokumentirali kliničku procjenu, proizvođači:
(a) utvrđuju i ažuriraju plan kliničke procjene koji obuhvaća barem:
— identifikaciju općih zahtjeva sigurnosti i učinkovitosti koji zahtijevaju potporu odgovarajućih kliničkih podataka,
— specifikaciju namjene proizvoda,
— jasnu specifikaciju predviđenih ciljnih skupina s jasnim indikacijama i kontraindikacijama,
— detaljan opis predviđenih kliničkih koristi za pacijente s relevantnim i određenim parametrima kliničkih ishoda,
— specifikaciju metoda koje se primjenjuju za ispitivanje kvalitativnih i kvantitativnih aspekata kliničke sigurnosti s jasnim upućivanjem na utvrđivanje preostalih rizika i nuspojava,
— okvirni popis i specifikaciju parametara koji se na temelju najnovijih dostignuća u medicini trebaju primijeniti za utvrđivanje prihvatljivosti omjera koristi i rizika za različite indikacije i namjene proizvoda,
— upućivanje na način na koji bi se trebala riješiti pitanja odnosa koristi i rizika koja se odnose na određene komponente, kao što su uporaba farmaceutskih, neaktivnih tkiva životinjskog ili ljudskog podrijetla i
— plan kliničkog razvoja u kojem se navodi napredak od istražnih ispitivanja, kao što su studije first-in-man, studije izvedivosti i pilot-studije, do potvrdnih ispitivanja, kao što su ključna klinička ispitivanja, te posttržišno kliničko praćenje u skladu s dijelom B ovog Priloga, uz naznaku ključnih faza i opis mogućih kriterija prihvatljivosti,
(b) sustavnim pretraživanjem znanstvene literature identificiraju dostupne kliničke podatke relevantne za proizvod i njegovu namjenu te moguće nedostatke u vezi s kliničkim dokazima;
(c) ocjenjuju sve relevantne kliničke podatke procjenjujući jesu li prikladni za utvrđivanje sigurnosne i učinkovitosti proizvoda;
(d) pravilno projektiranim kliničkim ispitivanjima u skladu s planom kliničkog razvoja pripremaju sve nove ili dodatne kliničke podatke potrebne za rješavanje neriješenih pitanja i
(e) analiziraju sve relevantne kliničke podatke kako bi došli do zaključaka u vezi sa sigurnosnom i kliničkom učinkovitosti proizvoda, među ostalim njegovim kliničkim koristima.
2.
Klinička procjena temeljita je i objektivna te se njome uzimaju u obzir i povoljni i nepovoljni podaci. Njezina dubina i opseg razmjerni su te odgovaraju prirodi, klasi, namjeni i rizicima dotičnog proizvoda, kao i tvrdnjama proizvođača u odnosu na proizvod.
3.
Klinička procjena može se temeljiti na kliničkim podacima koji se odnose na proizvod za koji se može dokazati jednakovrijednost s dotičnim proizvodom. Za dokazivanje jednakovrijednosti u obzir se uzimaju sljedeće tehničke, biološke i kliničke karakteristike:
— tehničke: proizvod je slično projektiran; upotrebljava se u sličnim uvjetima uporabe; ima slične specifikacije i svojstva, među ostalim fizikalno-kemijska svojstva kao što su energetski intenzitet, vlačna čvrstoća, viskoznost, površinske karakteristike, valna duljina i algoritmi programske opreme; koristi se sličnim metodama primjene, ako je relevantno; ima slična načela rada i ključne zahtjeve učinkovitosti,
— biološke: proizvod se koristi istim materijalima ili tvarima u doticaju s istim tkivima ili tjelesnim tekućinama ljudskog podrijetla za sličnu vrstu i trajanje doticaja i slične karakteristike otpuštanja tvari, uključujući proizvode razgradnje i izlužive tvari,
— kliničke: upotrebljava se za isto kliničko stanje ili namjenu, uključujući sličnu težinu i stadij bolesti, na istome mjestu u tijelu, u sličnoj populaciji, uključujući u odnosu na dob, anatomiju i fiziologiju; upotrebljava ga ista vrsta korisnika; ima sličnu relevantnu kritičnu učinkovitost s obzirom na očekivani klinički učinak za određenu namjenu.
Karakteristike navedene u prvom stavku slične su u tolikoj mjeri da ne bi bilo klinički znatne razlike u sigurnosnoj i kliničkoj učinkovitosti proizvoda. Razmatranje jednakovrijednosti temelji se na odgovarajućem znanstvenom obrazloženju. Postoji jasan dokaz da proizvođači imaju dovoljnu razinu pristupa podacima o proizvodima za koje tvrde da su jednakovrijedni kako bi potkrijepili svoje tvrdnje o jednakovrijednosti.
4.
Rezultati kliničke procjene i klinički dokazi na kojima se ona temelji dokumentiraju se u izvješću o kliničkoj procjeni kojim se podupire ocjena sukladnosti proizvoda.
Klinički dokazi, zajedno s nekliničkim podacima dobivenima nekliničkim metodama testiranja, te ostala relevantna dokumentacija omogućuju proizvođaču dokazivanje sukladnosti s općim zahtjevima sigurnosti i učinkovitosti i čine dio tehničke dokumentacije za dotični proizvod.
I povoljni i nepovoljni podaci koji se razmatraju u sklopu kliničke procjene uključuju se u tehničku dokumentaciju.
DIO B
POSTTRŽIŠNO KLINIČKO PRAĆENJE
5.
Posttržišno kliničko praćenje stalni je postupak kojim se ažuriraju kliničke procjene iz ovoga Priloga dijela A članka 61. i uključeno je u proizvođačev plan posttržišnog nadzora. Prilikom provođenja posttržišnog kliničkog praćenja proizvođač proaktivno prikuplja i procjenjuje kliničke podatke o uporabi u ljudima ili na njima proizvoda koji nosi oznaku „CE” te je stavljen na tržište ili u uporabu u okviru svoje namjene, kao što je navedeno u odgovarajućem postupku ocjenjivanja sukladnosti, s ciljem potvrđivanja sigurnosti i učinkovitosti tijekom cijelog očekivanoga životnog vijeka proizvoda, osiguravanja daljnje prihvatljivosti utvrđenih rizika te otkrivanja novonastalih rizika na temelju činjeničnih dokaza.
6.
Posttržišno kliničko praćenje provodi se u skladu s dokumentiranom metodom utvrđenom planom posttržišnog kliničkog praćenja.
6.1.
U planu posttržišnog kliničkog praćenja navode se metode i postupci za proaktivno prikupljanje i procjenu kliničkih podataka s ciljem:
(a) potvrđivanja sigurnosti i učinkovitosti proizvoda tijekom njegova cijelog očekivanoga životnog vijeka;
(b) identifikacije nuspojava koje prije nisu bile poznate te praćenja identificiranih nuspojava i kontraindikacija;
(c) identifikacije i analize nenadanih rizika na temelju činjeničnih dokaza;
(d) osiguravanja daljnje prihvatljivosti omjera koristi i rizika iz Priloga I. odjeljaka 1. i 9. te
(e) identifikacije moguće sustavne pogrešne uporabe ili uporabe proizvoda izvan odobrene oznake s ciljem provjere je li namjena proizvoda ispravna.
6.2.
Plan posttržišnog kliničkog praćenja sadrži barem:
(a) opće metode i postupke posttržišnog kliničkog praćenja koji se trebaju primijeniti, kao što su prikupljanje stečenoga kliničkog iskustva, povratna informacija od korisnika, probir znanstvene literature te ostalih izvora kliničkih podataka;
(b) posebne metode i postupke posttržišnog kliničkog praćenja koji se trebaju primijeniti, kao što je procjena odgovarajućih registara ili studija posttržišnog kliničkog praćenja;
(c) objašnjenje primjerenosti metoda i postupaka iz točaka (a) i (b);
(d) upućivanje na odgovarajuće dijelove izvješća o kliničkoj procjeni iz odjeljka 4. te na upravljanje rizicima iz Priloga I. odjeljka 3.;
(e) posebne ciljeve kojima se treba baviti u okviru posttržišnog kliničkog praćenja;
(f) procjenu kliničkih podataka povezanih s jednakovrijednim ili sličnim proizvodima;
(g) upućivanje na bilo kakve relevantne zajedničke specifikacije, usklađene norme ako ih proizvođač upotrebljava i relevantne smjernice o posttržišnom kliničkom praćenju te
(h) detaljan i na odgovarajući način opravdan raspored aktivnosti posttržišnog kliničkog praćenja (npr. analiza podataka posttržišnog kliničkog praćenja i izvješćivanje) koje provodi proizvođač.
7.
Proizvođač analizira nalaze posttržišnog kliničkog praćenja i dokumentira rezultate u izvješću o procjeni posttržišnog kliničkog praćenja koje je dio izvješća o kliničkoj procjeni i tehničke dokumentacije.
8.
Zaključci izvješća o procjeni posttržišnog kliničkog praćenja uzimaju se u obzir za kliničku procjenu navedenu u članku 61. i ovom Prilogu dijelu A te u upravljanju rizicima navedenima u Prilogu I. odjeljku 3. Ako se posttržišnim kliničkim praćenjem ustanovi potreba za preventivnim i/ili korektivnim radnjama, proizvođač ih provodi.