Uredba (EU) 2017/1131

Uvodna izjava (44)

Kako bi se odrazila stvarna vrijednost imovine, prednost bi trebala imati metoda vrednovanja po tržišnoj vrijednosti. Ako se metodom vrednovanja po tržišnoj vrijednosti dobiva pouzdana vrijednost imovine, upravitelju novčanog fonda ne bi se smjela dopustiti upotreba metode vrednovanja po modelu jer se metodom vrednovanja po modelu obično postiže slabija preciznost. Za imovinu kao što su blagajnički zapisi i kratkoročne municipalne obveznice, srednjoročne ili kratkoročne obveznice općenito se očekuje da imaju pouzdanu vrijednost utvrđenu vrednovanjem po tržišnoj vrijednosti. Za vrednovanje komercijalnih zapisa ili potvrda o depozitu, upravitelj novčanog fonda trebao bi provjeriti je li cijena na sekundarnom tržištu točna. Smatra se da i otkupna cijena koju ponudi izdavatelj predstavlja dobru procjenu vrijednosti komercijalnog zapisa. Određenu je imovinu zbog njezine prirode teško vrednovati na temelju tržišnih cijena, npr. određene OTC izvedenice kojima se slabo trguje. Ako je to slučaj i ako vrednovanje po tržišnoj vrijednosti ne daje pouzdanu vrijednost imovine, upravitelj novčanog fonda trebao bi imovini pripisati fer vrijednost vrednovanjem po modelu (upravitelj novčanog fonda bi se, primjerice, trebao koristiti tržišnim podatcima kao što je prinos usporedivih izdanja i usporedivih izdavatelja) ili metode diskontiranog novčanog toka imovine. Vrednovanje po modelu koristi se financijskim modelima kako bi se imovini dodijelila fer vrijednost. Takve modele, na primjer, može razviti sam novčani fond, ili se novčani fond može koristiti postojećim modelima vanjskih strana kao što su distributeri.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu