Uredba (EU) 2017/1131

Uvodna izjava (49)

Pružanjem vanjske potpore novčanom fondu u cilju održavanja likvidnosti ili stabilnosti ili de facto ostvarivanja takva učinka, povećava se rizik zaraze između sektora novčanih fondova i ostatka financijskog sektora. Treće strane, uključujući kreditne institucije, druge financijske institucije ili pravne subjekte iz iste grupe kao i novčani fond, mogle bi pružati takvu potporu iz vlastitog interesa jer imaju gospodarsku korist u društvu za upravljanje koje upravlja novčanim fondom ili žele izbjeći narušavanje ugleda do kojeg bi došlo ako bi se njihovo ime povezivalo s neuspjehom novčanog fonda. Budući da se te treće strane ne obvezuju uvijek izričito da će pružiti ili zajamčiti potporu, nije sigurno hoće li se takva potpora dodijeliti kada je novčani fond zatreba. U takvim okolnostima, potpora koja podliježe diskrecijskom pravu pokrovitelja pridonosi nesigurnosti među sudionicima na tržištu u pogledu toga tko će snositi gubitke novčanog fonda kada do njih dođe. Zbog te nesigurnosti novčani fondovi postaju još osjetljiviji na bijeg ulagatelja tijekom razdoblja financijske nestabilnosti, kada su širi financijski rizici najizraženiji i kada raste zabrinutost u pogledu zdravog poslovanja pokrovitelja i njihove sposobnosti pružanja potpore povezanim novčanim fondovima. Iz tih razloga vanjsku potporu za novčane fondove trebalo bi zabraniti.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu