Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
1. „djelo ili drugi predmet zaštite” znači djelo u obliku knjige, periodične publikacije, novina, časopisa ili u drugom pisanom obliku, zabilježbe koja uključuje notne zapise te povezane ilustracije, u bilo kojem mediju, među ostalim u zvučnom formatu kao što su zvučne knjige i u digitalnom formatu, koje je zaštićeno autorskim pravom ili srodnim pravima i koje je objavljeno ili na drugi način zakonito učinjeno dostupnim javnosti;
2. „korisnik” znači, bez obzira na bilo koji drugi oblik invaliditeta, osoba koja:
(a) je slijepa;
(b) ima oštećenje vida koje nije moguće popraviti tako da joj vidna funkcija bude u osnovi istovjetna onoj koju ima osoba koja nema takvo oštećenje te koja zbog toga u biti ne može čitati tiskana djela u istoj mjeri kao osoba koja nema takvo oštećenje;
(c) ima perceptivne smetnje ili poteškoće u čitanju te zbog toga u biti ne može čitati tiskana djela u istoj mjeri kao osoba koja nema takve smetnje ili poteškoće; ili
(d) zbog fizičkog hendikepa nije u stanju držati knjigu ili rukovati njome ili fokusirati ili pomicati oči u mjeri u kojoj bi se u načelu omogućilo čitanje;
3. „primjerak u dostupnom formatu” znači primjerak djela ili drugog predmeta zaštite na drukčiji način ili u drukčijem formatu kojim se korisniku omogućuje pristup djelu ili drugom predmetu zaštite i kojim se među ostalim takvoj osobi omogućuje jednako lagan i slobodan pristup kao i osobi koja nema nijedno od oštećenja ili smetnji ili poteškoća iz točke 2.;
4. „ovlašteni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici” znači subjekt koji je država članica ovlastila ili priznala da na neprofitnoj osnovi korisnicima pruža usluge obrazovanja, osposobljavanja, adaptivnog čitanja ili pristupa informacijama. Uključuje i javnu ustanovu ili neprofitnu organizaciju koja iste usluge pruža korisnicima kao jednu od svojih primarnih djelatnosti, institucijskih obveza ili kao dio svojih zadaća od javnog interesa.