Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 · POGLAVLJE X. ODREDBE O ODNOSIMA EPPO-a S NJEGOVIM PARTNERIMA

Članak 104.

Odnosi s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama

1. Radni dogovori iz članka 99. stavka 3. s tijelima trećih zemalja i međunarodnim organizacijama mogu se posebice odnositi na razmjenu strateških informacija i upućivanje dužnosnika za vezu na rad u EPPO.

2. EPPO može, u dogovoru s dotičnim nadležnim tijelima, odrediti kontaktne točke u trećim zemljama radi olakšavanja suradnje u skladu s operativnim potrebama EPPO-a.

3. Međunarodni sporazumi s jednom ili više trećih zemalja u područjima iz nadležnosti EPPO-a koje je Unija sklopila ili kojima je pristupila u skladu s člankom 218. UFEU-a, kao što su međunarodni sporazumi o suradnji u kaznenim stvarima između EPPO-a i tih trećih zemalja, obvezujući su za EPPO.

4. U slučaju nepostojanja sporazuma iz stavka 3. države članice, ako je to dopušteno na temelju relevantnog multilateralnog međunarodnog sporazuma i podložno prihvatu treće zemlje, priznaju te, kada je to primjenjivo, priopćuju da je EPPO nadležno tijelo za potrebe provedbe multilateralnih međunarodnih sporazuma o pravnoj pomoći u kaznenim stvarima koje su države članice sklopile, među ostalim, kada je to potrebno i moguće, izmjenom tih sporazuma.

Države članice također mogu priopćiti da je EPPO nadležno tijelo za potrebe provedbe drugih međunarodnih sporazuma o pravnoj pomoći u kaznenim stvarima koje su one sklopile, među ostalim izmjenom tih sporazuma.

5. U slučaju nepostojanja sporazuma iz stavka 3. ovog članka ili priznavanja na temelju stavka 4. ovog članka delegirani europski tužitelj koji vodi predmet, u skladu s člankom 13. stavkom 1., može se poslužiti ovlastima nacionalnog tužitelja u svojoj državi članici kako bi zatražio pravnu pomoć u kaznenim stvarima od tijela trećih zemalja, na temelju međunarodnih sporazuma koje je sklopila ta država članica ili primjenjivog nacionalnog prava te, kada je to potrebno, putem nadležnih nacionalnih tijela. U tom slučaju delegirani europski tužitelj obavješćuje tijela trećih zemalja da će EPPO upotrijebiti dokaze prikupljene na toj osnovi za potrebe ove Uredbe i, prema potrebi, nastoji za to dobiti njihovu suglasnost. U svakom slučaju, treću zemlju propisno se obavješćuje o tome da je EPPO krajnji primatelj odgovora na zahtjev za pravnu pomoć.

Ako EPPO ne može obavljati svoje funkcije na temelju relevantnog međunarodnog sporazuma kako je navedeno u stavku 3. ili stavku 4. ovog članka, EPPO također može zatražiti pravnu pomoć u kaznenim stvarima od tijela trećih zemalja u određenom predmetu te unutar granica svoje materijalne nadležnosti. EPPO poštuje uvjete koje mogu odrediti ta tijela u vezi s upotrebom informacija koje su pružila na toj osnovi.

6. Podložno drugim odredbama ove Uredbe Ured europskog javnog tužitelja može, na zahtjev, nadležnim tijelima trećih zemalja ili međunarodnim organizacijama dostaviti informacije ili dokaze koji su već u posjedu EPPO-a, za potrebe istraga ili za upotrebu kao dokaza u kaznenim istragama. Nakon savjetovanja sa stalnim vijećem delegirani europski tužitelj koji vodi predmet odlučuje o svakom takvom prijenosu informacija ili dokaza u skladu s nacionalnim pravom svoje države članice i ovom Uredbom.

7. Ako je potrebno zatražiti izručenje neke osobe, delegirani europski tužitelj koji vodi predmet može od nadležnog tijela svoje države članice zatražiti da izda zahtjev za izručenje u skladu s primjenjivim ugovorima i/ili nacionalnim pravom.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu