Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 · POGLAVLJE V. POSTUPOVNA PRAVILA O ISTRAŽNOM POSTUPKU, ISTRAŽNIM MJERAMA, KAZNENOM PROGONU I ALTERNATIVAMA KAZNENOM PROGONU / ODJELJAK 2. Pravila o istražnim mjerama i drugim mjerama

Članak 31.

Prekogranične istrage

1. Delegirani europski tužitelji blisko surađuju te pomažu jedni drugima i redovito se savjetuju u prekograničnim predmetima. Ako se mjera treba poduzeti u državi članici koja nije država članica delegiranog europskog tužitelja koji vodi predmet, taj delegirani europski tužitelj odlučuje o donošenju potrebne mjere i dodjeljuje je delegiranom europskom tužitelju koji se nalazi u državi članici u kojoj se ta mjera treba provesti.

2. Delegirani europski tužitelj koji vodi predmet može dodijeliti svaku mjeru koja mu je na raspolaganju u skladu s člankom 30. Obrazloženje i donošenje takvih mjera uređeni su pravom države članice delegiranog europskog tužitelja koji vodi predmet. Ako delegirani europski tužitelj koji vodi predmet dodijeli istražnu mjeru jednom delegiranom europskom tužitelju ili više njih iz druge države članice, o tome istodobno obavješćuje svojeg nadzornog europskog tužitelja.

3. Ako je prema pravu države članice pomoćnog delegiranog europskog tužitelja za mjeru potrebno sudsko odobrenje, pomoćni delegirani europski tužitelj takvo odobrenje dužan je pribaviti u skladu s pravom te države članice.

Ako se za dodijeljenu mjeru odbije izdati sudsko odobrenje, delegirani europski tužitelj koji vodi predmet povlači dodjelu mjere.

Međutim, ako prema pravu države članice pomoćnog delegiranog europskog tužitelja takvo sudsko odobrenje nije potrebno, ali je potrebno prema pravu države članice delegiranog europskog tužitelja koji vodi predmet, delegirani europski tužitelj koji vodi predmet dužan je pribaviti odobrenje i podnijeti ga zajedno s dodjelom mjere.

4. Pomoćni delegirani europski tužitelj poduzima dodijeljenu mjeru ili daje uputu nadležnom nacionalnom tijelu da je poduzme.

5. Ako pomoćni delegirani europski tužitelj smatra:

(a) da je dodjela mjere nepotpuna ili sadržava očitu relevantnu pogrešku;

(b) da se mjera iz opravdanih i objektivnih razloga ne može poduzeti u roku određenom pri dodjeli;

(c) da bi se alternativnom, ali manje intruzivnom mjerom postigli isti rezultati kao i dodijeljenom mjerom; ili

(d) da prema pravu njegove države članice dodijeljena mjera ne postoji ili da ne bi bila dostupna u sličnom domaćem predmetu,

pomoćni delegirani europski tužitelj obavješćuje svojeg nadzornog europskog tužitelja i savjetuje se s delegiranim europskim tužiteljem koji vodi predmet radi bilateralnog rješavanja pitanja.

6. Ako dodijeljena mjera ne postoji u isključivo domaćoj situaciji, ali bi bila dostupna u prekograničnoj situaciji obuhvaćenoj pravnim instrumentima o uzajamnom priznavanju ili prekograničnoj suradnji, dotični delegirani europski tužitelji mogu, u dogovoru s dotičnim nadzornim europskim tužiteljima, primijeniti takve instrumente.

7. Ako delegirani europski tužitelji ne mogu riješiti pitanje u roku od sedam radnih dana, a dodjela mjere se održi, pitanje se upućuje nadležnom stalnom vijeću. Isto vrijedi i u slučaju kada dodijeljena mjera nije poduzeta u roku određenom pri dodjeli ili u razumnom roku.

8. Nadležno stalno vijeće u potrebnoj mjeri saslušava delegirane europske tužitelje kojih se predmet tiče i potom, bez nepotrebne odgode, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom te ovom Uredbom odlučuje o tome hoće li pomoćni delegirani europski tužitelj poduzeti dodijeljenu potrebnu mjeru ili zamjensku mjeru i do kada će to učiniti te o toj odluci posredstvom nadležnog europskog tužitelja obavješćuje navedene delegirane europske tužitelje.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu