Članak 34.
Upućivanja i prijenosi postupka na nacionalna tijela
1. Ako se tijekom istrage koju vodi EPPO pokaže da činjenice koje su predmetom istrage nisu kazneno djelo za koje je on nadležan u skladu s člancima 22. i 23., nadležno stalno vijeće odlučuje uputiti predmet nadležnim nacionalnim tijelima bez nepotrebne odgode.
2. Ako se tijekom istrage koju vodi EPPO pokaže da više nisu ispunjeni posebni uvjeti za izvršavanje njegove nadležnosti navedeni u članku 25. stavcima 2. i 3., nadležno stalno vijeće odlučuje uputiti predmet nadležnim nacionalnim tijelima bez nepotrebne odgode i prije pokretanja kaznenog progona pred nacionalnim sudovima.
3. Ako kolegij u pogledu kaznenih djela koja su prouzročila ili bi mogla prouzročiti štetu financijskim interesima Unije u iznosu manjem od 100000 EUR smatra da, s obzirom na težinu kaznenog djela ili složenost postupka u pojedinačnom slučaju, nema potrebe za provedbom istrage ili kaznenog progona u nekom predmetu na razini Unije i da bi to bilo u interesu učinkovitosti istrage ili kaznenog progona, u skladu s člankom 9. stavkom 2. izdaje opće smjernice kojima se stalnim vijećima omogućuje da upute predmet nadležnim nacionalnim tijelima.
Takvim se smjernicama stalnim vijećima također omogućuje da predmet upute nadležnim nacionalnim tijelima u slučaju kada EPPO izvršava svoju nadležnost u vezi s kaznenim djelima iz članka 3. stavka 2. točaka (a) i (b) Direktive (EU) 2017/1371 i u slučaju kada šteta koja je prouzročena ili bi mogla biti prouzročena financijskim interesima Unije nije veća od štete koja je prouzročena ili bi mogla biti prouzročena drugoj žrtvi.
Kako bi se osigurala koherentna primjena smjernica, svako stalno vijeće jednom godišnje izvješćuje kolegij o primjeni smjernica.
Takvim upućivanjima obuhvaćena su i sva neodvojivo povezana kaznena djela iz nadležnosti EPPO-a kako je navedeno u članku 22. stavku 3.
4. Stalno vijeće glavnom europskom tužitelju dostavlja svaku odluku o upućivanju predmeta nacionalnim tijelima na temelju stavka 3. U roku od tri dana od primitka te informacije glavni europski tužitelj može zatražiti da stalno vijeće preispita svoju odluku ako glavni europski tužitelj smatra da je to potrebno u interesu osiguravanja koherentnosti EPPO-ove politike upućivanja. Ako je glavni europski tužitelj član odgovarajućeg stalnog vijeća, jedan od zamjenika glavnog europskog tužitelja koristi se pravom da zatraži navedeno preispitivanje.
5. Ako nadležna nacionalna tijela ne prihvate preuzeti predmet u skladu sa stavcima 2. i 3. u roku od najviše 30 dana, EPPO je i dalje nadležan za provedbu kaznenog progona ili odbacivanje predmeta u skladu s pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi.
6. Ako EPPO razmatra odbacivanje predmeta u skladu s člankom 39. stavkom 3. i ako nacionalno tijelo to zahtijeva, stalno vijeće bez odgode upućuje predmet tome tijelu.
7. Ako nacionalno tijelo odluči pokrenuti istragu nakon upućivanja u skladu sa stavkom 1., stavkom 2. ili stavkom 3. ovoga članka i člankom 25. stavkom 3., EPPO prenosi spis tom nacionalnom tijelu, ne poduzima daljnje istražne mjere ili mjere kaznenog progona te zatvara predmet.
8. Ako se spis prenese u skladu sa stavkom 1., stavkom 2. ili stavkom 3. ovog članka i člankom 25. stavkom 3., EPPO o prijenosu obavješćuje relevantne institucije, tijela, urede i agencije Unije te, ako je to potrebno u skladu s nacionalnim pravom, osumnjičenike ili okrivljenike i žrtve kaznenog djela.