Članak 26.e.
Zahtjevi u vezi s ugovorom o kreditnoj zaštiti, agentom treće strane za provjeru i sintetskim viškom raspona
1. Ugovorom o kreditnoj zaštiti obuhvaćaju se barem sljedeći kreditni događaji:
(a) ako se prijenos rizika postiže uporabom jamstava, kreditni događaji iz članka 215. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;
(b) ako se prijenos rizika postiže uporabom kreditnih izvedenica, kreditni događaji iz članka 216. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013.
Svi se kreditni događaji dokumentiraju.
Mjere restrukturiranja u smislu Članka 47.b Uredbe (EU) br. 575/2013 koje se primjenjuju na odnosne izloženosti ne sprečavaju pokretanje prihvatljivih kreditnih događaja.
2. Isplata kreditne zaštite nakon nastanka kreditnog događaja izračunava se na temelju stvarno ostvarenog gubitka koji je pretrpio inicijator ili izvorni zajmodavac, kako je razrađeno u skladu s njihovim standardnim politikama i postupcima naplate za relevantne vrste izloženosti i evidentirano u njihovim financijskim izvještajima u trenutku plaćanja. Konačna isplata kreditne zaštite plaća se u određenom vremenskom razdoblju nakon završetka restrukturiranja duga za relevantnu odnosnu izloženost ako do završetka restrukturiranja duga dođe prije predviđenog propisanog dospijeća ili prijevremenog raskida ugovora o kreditnoj zaštiti.
Međuplaćanja kreditne zaštite isplaćuju se najkasnije šest mjeseci nakon nastanka kreditnog događaja iz stavka 1. u slučajevima kada se do kraja tog šestomjesečnog razdoblja ne dovrši restrukturiranje duga po gubitcima za relevantnu odnosnu izloženost. Međuplaćanje kreditne zaštite mora biti veće od sljedećih vrijednosti:
(a) iznos očekivanoga gubitka koji je jednak umanjenju vrijednosti koje je inicijator zabilježio u svojim financijskim izvještajima u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom u trenutku isplate međuplaćanja, pod pretpostavkom da ne postoji ugovor o kreditnoj zaštiti te da se njime ne pokrivaju gubitci;
(b) ako je primjenjivo, iznos očekivanog gubitka kako je određen u skladu s dijelom 3., glavom II., poglavljem 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.
Prilikom isplate međuplaćanja kreditne zaštite, konačna isplata kreditne zaštite navedena u prvom podstavku izvršava se kako bi se privremeno podmirenje gubitaka prilagodilo stvarnom realiziranom gubitku.
Metoda izračuna privremenih i konačnih isplata kreditne zaštite navodi se u ugovoru o kreditnoj zaštiti.
Isplata kreditne zaštite razmjerna je udjelu preostalog nominalnog iznosa odgovarajuće odnosne izloženosti koja je obuhvaćena ugovorom o kreditnoj zaštiti.
Pravo inicijatora da primi isplatu kreditne zaštite je izvršivo. Iznosi koje ulagatelji plaćaju u okviru ugovora o kreditnoj zaštiti moraju biti jasno navedeni u ugovoru o kreditnoj zaštiti i moraju biti ograničeni. Te iznose moguće je izračunati u svim okolnostima. U ugovoru o kreditnoj zaštiti jasno se navode okolnosti u kojima ulagatelji moraju izvršiti plaćanja. Agent treće strane za provjeru iz stavka 4. procjenjuje jesu li se takve okolnosti dogodile.
Iznos isplate kreditne zaštite izračunava se na razini pojedinačne odnosne izloženosti za koju je nastao kreditni događaj.
3. U ugovoru o kreditnoj zaštiti navodi se najdulje razdoblje produljenja koje se primjenjuje na restrukturiranje duga za odnosne izloženosti u vezi s kojima je došlo do kreditnog događaja iz stavka 1., ali restrukturiranje duga nije dovršeno nakon predviđenog propisanog dospijeća ili prijevremenog raskida ugovora o kreditnoj zaštiti. Takvo razdoblje produljenja ne smije biti dulje od dvije godine. Ugovorom o kreditnoj zaštiti predviđa se da se do kraja tog razdoblja produljenja konačna isplata kreditne zaštite izvršava na temelju konačne procjene gubitka inicijatora koju je u to vrijeme inicijator morao zabilježiti u svojim financijskim izvještajima, pod pretpostavkom da ne postoji ugovor o kreditnoj zaštiti te da se njime ne pokrivaju gubitci.
U slučaju raskida ugovora o zaštiti kredita, postupak restrukturiranja duga nastavlja se s obzirom na sve neriješene kreditne događaje koji su se dogodili prije tog raskida na isti način kao što je opisano u prvom podstavku.
Premije kreditne zaštite koje se plaćaju na temelju ugovora o kreditnoj zaštiti strukturirane su kao ovisne o nepodmirenom nominalnom iznosu prihodujućih sekuritiziranih izloženosti u trenutku plaćanja i odražavaju rizik zaštićene tranše. U tu svrhu ugovorom o zaštiti kredita ne propisuju se zajamčene premije, plaćanja premija unaprijed, mehanizmi rabata ili drugi mehanizmi kojima se može izbjeći ili smanjiti stvarna raspodjela gubitaka ulagateljima ili povrat dijela plaćenih premija inicijatoru nakon dospijeća transakcije.
Odstupajući od trećeg podstavka ovog stavka, dopušta se plaćanje premija unaprijed, pod uvjetom da se poštuju pravila o državnim potporama, kada je program jamstava izričito predviđen nacionalnim pravom države članice i kada se na njega primjenjuje kontrajamstvo bilo kojeg od subjekata iz članka 214. stavka 2. točaka od (a) do (d) Uredbe (EU) br. 575/2013.
U dokumentaciji o transakciji opisuje se način izračuna premije kreditne zaštite i svih kupona obveznica, ako postoje, za svaki datum plaćanja tijekom trajanja sekuritizacije.
Prava ulagatelja da prime premije kreditne zaštite su izvršiva.
4. Inicijator imenuje agenta treće strane za provjeru prije datuma zaključenja transakcije. Za svaku odnosnu izloženost za koju je dana obavijest o kreditnom događaju, agent treće strane za provjeru provjerava barem sljedeće:
(a) je li kreditni događaj iz obavijesti o kreditnom događaju onaj koji je definiran u uvjetima ugovora o kreditnoj zaštiti;
(b) je li odnosna izloženost uključena u referentni portfelj u trenutku nastanka predmetnog kreditnog događaja;
(c) ispunjava li odnosna izloženost kriterije prihvatljivosti u trenutku njezina uključivanja u referentni portfelj;
(d) ako je odnosna izloženost dodana sekuritizaciji kao posljedica nadopune, je li takva nadopuna u skladu s uvjetima nadopune;
(e) je li iznos konačnog gubitka dosljedan gubicima koje je inicijator zabilježio u računu dobiti i gubitka;
(f) jesu li u trenutku konačne isplate kreditne zaštite, gubici povezani s odnosnim izloženostima ispravno raspodijeljeni ulagateljima.
Agent treće strane za provjeru mora biti neovisan o inicijatoru i ulagateljima te, prema potrebi, o SSPN-u, te do datuma zaključenja transakcije prihvatiti to imenovanje.
Agent treće strane za provjeru može provesti provjeru na temelju uzorka umjesto na temelju svake pojedinačne odnosne izloženosti za koju se traži isplata kreditne zaštite. Međutim ulagatelji mogu zatražiti provjeru prihvatljivosti bilo koje odnosne izloženosti ako nisu zadovoljni provjerom na temelju uzorka.
Inicijator u dokumentaciju o transakciji uključuje obvezu da će agentu treće strane za provjeru dostaviti sve informacije potrebne za provjeru zahtjeva utvrđenih u prvom podstavku.
5. Inicijator ne smije raskinuti transakciju prije njezina predviđenog dospijeća iz bilo kojeg razloga, osim zbog bilo kojeg od sljedećih događaja:
(a) nesolventnost ulagatelja;
(b) ako ulagatelj ne plati iznose koje duguje na temelju ugovora o kreditnoj zaštiti ili ako ulagatelj prekrši bilo koju bitnu obvezu utvrđenu u dokumentaciji o transakciji;
(c) relevantni regulatorni događaji, uključujući sljedeće:
i. relevantne promjene u pravu Unije ili nacionalnom pravu, relevantne promjene koje su nadležna tijela donijela u pogledu službeno objavljenih tumačenja takvih propisa, ako je primjenjivo, ili relevantne promjene u oporezivanju ili računovodstvenom tretmanu transakcije koje imaju značajan negativan učinak na ekonomsku učinkovitost transakcije, u svakom slučaju u usporedbi s onim predviđenim u trenutku sklapanja transakcije i koji se u tom trenutku nije mogao razumno očekivati;
ii. odluka nadležnog tijela da inicijatoru ili bilo kojem povezanom društvu inicijatora nije dopušteno ili više nije dopušteno priznati prijenos značajnog kreditnog rizika u skladu s člankom 245. stavkom 2. ili 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu sekuritizacije;
(d) izvršenje opcije kupnje transakcije u određenom trenutku („vremenska opcija kupnje”) ako je razdoblje koje se mjeri od datuma zaključenja transakcije jednako ponderiranom prosječnom trajanju početnog referentnog portfelja na datum zaključenja transakcije ili dulje od njega;
(e) korištenje opcije kupnje s ugrađenim otkupom kako je određeno u članku 242. točki (1) Uredbe (EU) br. 575/2013;
(f) u slučaju nematerijalne kreditne zaštite, ulagatelj se više ne smatra prihvatljivim pružateljem zaštite u skladu sa zahtjevima utvrđenim u stavku 8.
U dokumentaciji o transakciji navodi se jesu li prava kupnje iz točaka (d) i (e) uključena u predmetnu transakciju i kako su ta prava kupnje strukturirana.
Za potrebe točke (d), vremenski definirana opcija kupnje nije strukturirana tako da se izbjegne raspoređivanje gubitaka na pozicije kreditnog poboljšanja ili druge pozicije ulagatelja i nije ni na koji drugi način strukturirana radi kreditnog poboljšanja.
Ako se izvrši vremenska opcija kupnje, inicijatori obavješćuju nadležna tijela o načinu na koji su zahtjevi iz drugog i trećeg podstavka ispunjeni, uključujući opravdanje korištenja vremenske opcije kupnje i vjerodostojan dokaz da razlog upotrebe vremenske opcije nije pogoršanje kvalitete odnosne imovine.
U slučaju materijalne kreditne zaštite, po raskidu ugovora o kreditnoj zaštiti kolateral se vraća ulagateljima prema redoslijedu nadređenosti tranši, podložno odredbama mjerodavnih zakona o nesolventnosti, kako se primjenjuju na inicijatora.
6. Ulagatelji ne smiju raskinuti transakciju prije njezina predviđenog dospijeća iz bilo kojeg razloga osim zbog neplaćanja premije kreditne zaštite ili bilo kojeg drugog bitnog kršenja ugovornih obveza od strane inicijatora.
7 Inicijator se može obvezati na sintetski višak raspona koji je ulagateljima dostupan kao kreditno poboljšanje ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a) iznos sintetskog viška raspona koji se inicijator obvezuje upotrijebiti kao kreditno poboljšanje u svakom platnom razdoblju naveden je u dokumentaciji o transakciji i izražen kao fiksni postotak ukupnog preostalog salda portfelja na početku relevantnog razdoblja plaćanja (fiksni sintetski višak raspona);
(b) sintetski višak raspona koji se ne upotrebljava za pokrivanje kreditnih gubitaka nastalih tijekom svakog razdoblja plaćanja vraća se inicijatoru;
(c) za inicijatore koji primjenjuju IRB pristup iz članka 143. Uredbe (EU) br. 575/2013, ukupni godišnji obvezujući iznos ne smije biti veći od jednogodišnjih regulatornih iznosa očekivanih gubitaka za sve odnosne izloženosti za tu godinu, izračunanih u skladu s člankom 158. te uredbe;
(d) za inicijatore koji ne primjenjuju IRB pristup iz članka 143. Uredbe (EU) br. 575/2013, izračun jednogodišnjeg očekivanog gubitka odnosnog portfelja jasno se određuje u dokumentaciji o transakciji;
(e) u dokumentaciji o transakciji navedeni su uvjeti utvrđeni u ovom stavku.
8. Ugovori o kreditnoj zaštiti moraju biti u obliku:
(a) jamstva koje ispunjava zahtjeve utvrđene u dijelu trećem glavi II. poglavlju 4. Uredbe (EU) br. 575/2013, kojim se kreditni rizik prenosi na bilo koji od subjekata navedenih u članku 214. stavku 2. točkama od (a) do (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, pod uvjetom da izloženosti prema ulagatelju ispunjavaju uvjete za ponder rizika od 0 % u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. te uredbe;
(b) jamstva koje ispunjava zahtjeve utvrđene u dijelu trećem glavi II. poglavlju 4. Uredbe (EU) br. 575/2013, na koje se primjenjuje kontrajamstvo bilo kojeg od subjekata iz točke (a) ovog stavka; ili
(c) druge kreditne zaštite koja nije navedena u točkama (a) i (b) ovog stavka u obliku jamstava, kreditnih izvedenica ili kreditnih zapisa koji ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 249. Uredbe (EU) br. 575/2013, pod uvjetom da su obveze ulagatelja osigurane kolateralom koji ispunjava zahtjeve iz stavaka 9. i 10. ovog članka.
9. Druga kreditna zaštita iz stavka 8. točke (c) mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:
(a) pravo inicijatora da upotrebljava kolateral kako bi se ispunile obveze ulagatelja u pogledu plaćanja zaštite izvršivo je, a izvršivost tog prava osigurana je odgovarajućim ugovorima o kolateralu;
(b) izvršivo je pravo ulagatelja da u slučaju izvršenja sekuritizacije ili isplate tranši vrate svaki kolateral koji nije upotrijebljen za plaćanje zaštite;
(c) ako se kolateral ulaže u vrijednosne papire, u dokumentaciji o transakciji navedeni su kriteriji prihvatljivosti i skrbnički aranžman za takve vrijednosne papire.
U dokumentaciji o transakciji navodi se jesu li ulagatelji i dalje izloženi kreditnom riziku inicijatora.
Inicijator mora dobiti mišljenje kvalificiranog pravnog stručnjaka kojim se potvrđuje da je kreditna zaštita provediva u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti.
10. Ako se pruža druga kreditna zaštita u skladu sa stavkom 8. točkom (c) ovog članka, inicijator i ulagatelj imaju pravo na visokokvalitetni kolateral koji je jedno od sljedećeg:
(a) kolateral u obliku dužničkih vrijednosnih papira ponderiranih rizikom od 0 % iz dijela trećeg glave II. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
i. ti dužnički vrijednosni papiri imaju preostalo dospijeće od najviše tri mjeseca, koje nije dulje od preostalog razdoblja do sljedećeg datuma plaćanja;
ii. ti dužnički vrijednosni papiri mogu se otkupiti za gotovinu u iznosu jednakom preostalom iznosu zaštićene tranše;
iii. te dužničke vrijednosne papire drži skrbnik koji je neovisan o inicijatoru i ulagateljima;
(b) kolateral u obliku gotovine koju drži kreditna institucija treće strane s 3. ili višim stupnjem kreditne kvalitete, prema rasporedu utvrđenom u članku 136. Uredbe (EU) br. 575/2013.
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka i podložno izričitoj suglasnosti ulagatelja u konačnoj dokumentaciji o transakciji, nakon provedbe dubinske analize u skladu s člankom 5. ove Uredbe, uključujući procjenu relevantne izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane, samo se inicijator može koristiti visokokvalitetnim kolateralom u obliku gotovine deponirane kod inicijatora ili jednog od njegovih povezanih društava, a ako inicijator ili jedno od njegovih povezanih društava ispunjava najmanje 2. stupanj kreditne kvalitete prema rasporedu utvrđenom u članku 136. Uredbe (EU) br. 575/2013.
Nadležna tijela određena u skladu s člankom 29. stavkom 5. mogu, nakon savjetovanja s EBA-om, dopustiti kolateral u obliku gotovine deponiran kod inicijatora ili jednog od njegovih povezanih društava, ako inicijator ili jedno od njegovih povezanih društava ispunjava barem 3. stupanj kreditne kvalitete i pod uvjetom da se mogu dokumentirati tržišne poteškoće, objektivne prepreke povezane sa stupnjem kreditne kvalitete dodijeljenim državi članici institucije ili značajni potencijalni problemi s koncentracijom u dotičnoj državi članici zbog primjene zahtjeva za barem 2. stupanj kreditne kvalitete iz drugog podstavka.
Ako kreditna institucija treće strane ili inicijator ili jedno od njegovih povezanih društava više ne ispunjava minimalni stupanj kreditne kvalitete, kolateral se u roku od devet mjeseci prenosi na kreditnu instituciju treće strane s 3. ili višim stupnjem kreditne kvalitete ili se kolateral ulaže u vrijednosne papire koji ispunjavaju kriterije iz prvog podstavka točke (a).
Zahtjevi utvrđeni u ovom stavku smatraju se ispunjenima u slučaju ulaganja u kreditne zapise koje izdaje inicijator u skladu s člankom 218. Uredbe (EU) br. 575/2013.
EBA prati primjenu praksi kolateralizacije iz ovog članka, pridajući posebnu pozornost kreditnom riziku druge ugovorne strane i drugim ekonomskim i financijskim rizicima koje snose ulagatelji, a koji proizlaze iz takvih praksi kolateralizacije.
EBA podnosi Komisiji izvješće o svojim nalazima do 10. travnja 2023.
Do 10. listopada 2023. Komisija na temelju izvješća EBA-e podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ovog članka, s posebnim naglaskom na rizik od prekomjernog povećanja kreditnog rizika druge ugovorne strane u financijskom sustavu, prema potrebi zajedno sa zakonodavnim prijedlogom za izmjenu ovog članka.;