Direktiva (EU) 2018/1808
Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu
Pročišćeni tekst na dan 18. studenoga 2026.
Uvodna izjava (1)
Posljednja suštinska izmjena Direktive Vijeća 89/552/EEZ(4), koja je kasnije kodificirana Direktivom 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća(5), izvršena je 2007. donošenjem Direktive 2007/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6). Otada je došlo do znatnog i naglog razvoja tržišta audiovizualnih medijskih usluga zbog trenutačne konvergencije televizije i internetskih usluga. Tehnički razvoj omogućio je nove vrste usluga i korisničkih iskustava. Navike gledanja, posebno kod mlađih generacija, znatno su se promijenile. Iako je veliki televizijski zaslon i dalje važan uređaj za dijeljenje audiovizualnih iskustava, mnogi gledatelji prešli su na gledanje audiovizualnog sadržaja na drugim, prijenosnim uređajima. Tradicionalni televizijski sadržaj i dalje čini najveći udio prosječnog dnevnog vremena gledanja.
Međutim, nove vrste sadržaja, poput videoisječaka ili sadržaja koje generiraju korisnici sve više dobivaju na važnosti, a novi akteri, među ostalim pružatelji usluga videa na zahtjev i platformi za razmjenu videozapisa, učvrstili su svoj položaj. Ta konvergencija medija zahtijeva ažuriran pravni okvir kako bi se odrazila kretanja na tržištu i postigla ravnoteža između pristupa uslugama online sadržaja, zaštite potrošača i konkurentnosti.
Uvodna izjava (2)
Komisija je 6. svibnja 2015. donijela komunikaciju pod nazivom „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” u kojoj je najavila reviziju Direktive 2010/13/EU.
Uvodna izjava (3)
Direktiva 2010/13/EU trebala bi se nastaviti primjenjivati samo na one usluge čija je glavna svrha pružanje programa u svrhu obavješćivanja, zabave ili obrazovanja. Trebalo bi smatrati i da je zahtjev glavne svrhe ispunjen ako usluga ima audiovizualni sadržaj i oblik koji su odvojivi od glavne aktivnosti pružatelja usluge, poput samostalnih dijelova online novina koji sadrže audiovizualne programe ili videozapise koje su generirali korisnici, pri čemu se može smatrati da su ti dijelovi odvojivi od njegove glavne aktivnosti. Trebalo bi smatrati da je usluga samo neodvojiv dodatak glavnoj aktivnosti kao rezultat povezanosti između audiovizualne ponude i glavne aktivnosti, kao što je pružanje vijesti u pisanom obliku. Kao takvi, kanali ili bilo koje druge audiovizualne usluge za koje uredničku odgovornost snosi pružatelj mogu se sami po sebi smatrati audiovizualnim medijskim uslugama, čak i ako se pružaju na platformi za razmjenu videozapisa čije je obilježje nepostojanje uredničke odgovornosti. U takvim slučajevima odgovornost za usklađenost s Direktivom 2010/13/EU pada na pružatelje koji snose uredničku odgovornost.
Uvodna izjava (4)
Uslugama platformi za razmjenu videozapisa pruža se audiovizualni sadržaj kojemu sve više pristupa šira javnost, a posebice mladi. To se ujedno odnosi i na usluge društvenih medija koje su postale važno sredstvo za dijeljenje informacija te za zabavu i obrazovanje, među ostalim osiguravanjem pristupa programima i videozapisima koje su generirali korisnici. Te usluge društvenih medija potrebno je uključiti u područje primjene Direktive 2010/13/EU jer se natječu za istu publiku i prihode kao i audiovizualne medijske usluge. Nadalje, one imaju znatan učinak i u smislu olakšavanja mogućnosti korisnika da oblikuju i utječu na mišljenja drugih korisnika. Stoga, kako bi se maloljetnici zaštitili od štetnog sadržaja, a svi građani od poticanja na mržnju, nasilje i terorizam, te bi usluge trebalo obuhvatiti Direktivom 2010/13/EU u mjeri u kojoj zadovoljavaju definiciju usluga platformi za razmjenu videozapisa.
Uvodna izjava (5)
Iako cilj Direktive 2010/13/EU nije uređenje usluga društvenih medija kao takvih, usluge društvenih medija trebalo bi obuhvatiti ako pružanje programa i videozapisa koje su generirali korisnici predstavlja jednu od osnovnih funkcionalnosti te usluge. Pružanje programâ i videozapisa koje su generirali korisnici moglo bi se smatrati jednom od osnovnih funkcionalnosti usluge društvenih medija ako audiovizualni sadržaj nije samo prateći u odnosu na aktivnosti te usluge društvenih medija ili ako ne predstavlja samo njihov manji dio. Kako bi se osigurala jasnoća, učinkovitost i dosljednost provedbe, Komisija bi, prema potrebi i nakon savjetovanja s Odborom za kontakt, trebala izdati smjernice o praktičnoj primjeni kriterija osnovne funkcionalnosti iz definicije pojma „usluge platformi za razmjenu videozapisa”. Te bi smjernice trebalo sastaviti uzimajući u obzir ciljeve interesa šire javnosti koje treba postići mjerama koje trebaju poduzeti pružatelji platformi za razmjenu videozapisa i pravo na slobodu izražavanja.
Uvodna izjava (6)
Kada odvojivi dio usluge sačinjava uslugu platformi za razmjenu videozapisa za potrebe Direktive 2010/13/EU, samo bi taj dio trebao biti obuhvaćen tom direktivom, i to samo u pogledu programa i videozapisa koje su generirali korisnici. Videoisječci koji su uključeni u urednički sadržaj elektroničkih verzija novina i časopisa te animirane slike kao što su GIF-ovi ne bi trebali biti obuhvaćeni Direktivom 2010/13/EU. Definicijom usluge platformi za razmjenu videozapisa ne bi trebalo obuhvatiti negospodarske djelatnosti, poput pružanja audiovizualnog sadržaja na privatnim internetskim stranicama i nekomercijalnih interesnih zajednica.
Uvodna izjava (7)
Kako bi se osigurala učinkovita provedba Direktive 2010/13/EU, ključno je da države članice uspostave i vode ažuriranu evidenciju pružatelja medijskih usluga i pružatelja platformi za razmjenu videozapisa u njihovoj nadležnosti i da redovito razmjenjuju tu evidenciju sa svojim nadležnim neovisnim regulatornim vlastima ili tijelima i Komisijom. Ta bi evidencija trebala uključivati informacije o kriterijima na kojima se temelji nadležnost.
Uvodna izjava (8)
Za utvrđenje nadležnosti potrebna je procjena činjeničnih stanja u odnosu na kriterije propisane u Direktivi 2010/13/EU. Ocjenjivanjem takvih činjeničnih stanja mogli bi se dobiti proturječni rezultati. U primjeni postupaka suradnje predviđenih u toj direktivi važno je da Komisija svoje nalaze može utemeljiti na pouzdanim činjenicama. Skupina europskih regulatora za audiovizualne medijske usluge (ERGA) trebala bi stoga imati ovlasti da na zahtjev Komisije donese mišljenja o nadležnosti. Ako se Komisija u primjeni tih postupaka suradnje odluči savjetovati s ERGA-om, trebala bi o tome obavijestiti Odbor za kontakt, među ostalim o obavijestima primljenima od država članica u okviru tih postupaka suradnje te o mišljenju ERGA-e.
Uvodna izjava (9)
Postupci i uvjeti za ograničavanje slobode pružanja i primanja audiovizualnih medijskih usluga trebali bi biti isti i za linearne i nelinearne usluge.
Uvodna izjava (10)
U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije („Sud”), moguće je ograničiti pravo na pružanje usluga zajamčeno u Ugovoru zbog prevladavajućih razloga od interesa za širu javnost, primjerice postizanja visoke razine zaštite potrošača, pod uvjetom da su takva ograničenja opravdana, razmjerna i nužna. Stoga bi država članica trebala moći poduzeti određene mjere kako bi osigurala poštovanje svojih pravila o zaštiti potrošača koja nisu obuhvaćena područjima koja su koordinirana Direktivom 2010/13/EU. Mjere koje je država članica poduzela radi provedbe svojeg nacionalnog režima zaštite potrošača, među ostalim u odnosu na oglašavanje igara na sreću, trebale bi biti opravdane, razmjerne cilju koji se nastoji postići i nužne prema zahtjevima sudske prakse Suda. U svakom slučaju država članica primateljica ne smije poduzimati nikakve mjere kojima bi se na njezinu državnom području spriječio daljnji prijenos televizijskih emisija iz druge države članice.
Uvodna izjava (11)
Kada država članica, obavješćuje Komisiju da se neki pružatelj medijske usluge poslovno nastanio u državi članici koja ima nadležnost kako bi zaobišao stroža pravila u područjima koja se usklađuju Direktivom 2010/13/EU, a koja bi bila primjenjiva na tog pružatelja da ima poslovni nastan u državi članici koja je izvršila obavješćivanje, trebala bi u tu svrhu predočiti vjerodostojne i valjano potkrijepljene dokaze. Takvi bi dokazi trebali sadržavati niz potvrđujućih činjenica na temelju kojih se takvo zaobilaženje pravila može opravdano utvrditi.
Uvodna izjava (12)
U svojoj Komunikaciji Europskom parlamentu i Vijeću o boljoj regulativi za bolje rezultate – Agenda EU-a Komisija je naglasila da će pri razmatranju rješenja politike u obzir uzeti i regulatorna i neregulatorna sredstva oblikovana na zajedničkoj praksi i načelima za bolju samoregulaciju i koregulaciju. Niz kodeksa ponašanja utvrđenih u područjima koja se usklađuju Direktivom 2010/13/EU pokazali su se dobro oblikovanima u skladu s načelima bolje samoregulacije i koregulacije. Postojanje zakonodavne podloge smatralo se važnim čimbenikom uspjeha u promicanju usklađenosti s kodeksom samoregulacije ili koregulacije. Jednako je važno da se tim kodeksima uspostave konkretne zadaće i ciljevi kojima se omogućuje redovito, transparentno i neovisno praćenje i evaluacija ciljeva kodeksa ponašanja. U kodeksima ponašanja trebalo bi se omogućiti i učinkovito izvršenje. Ta bi se načela trebala slijediti u kodeksima samoregulacije i koregulacije donesenima u područjima koja se usklađuju Direktivom 2010/13/EU.
Uvodna izjava (13)
Iskustvo je pokazalo da i instrumenti samoregulacije i instrumenti koregulacije, primijenjeni u skladu s različitim pravnim tradicijama država članica, mogu imati važnu ulogu u osiguravanju visoke razine zaštite potrošača. Mjere usmjerene na postizanje ciljeva od interesa za širu javnost u sektoru audiovizualnih medijskih usluga, koji je u nastajanju, učinkovitije su ako ih se poduzima uz aktivnu potporu samih pružatelja usluga.
Uvodna izjava (14)
Samoregulacija predstavlja vrstu dobrovoljne inicijative koja omogućuje gospodarskim operatorima, socijalnim partnerima, nevladinim organizacijama i udrugama da donesu zajedničke smjernice, među sobom i za sebe. Odgovorni su za razvoj, praćenje i izvršavanje tih smjernica, kao i usklađenost s njima. Države članice trebale bi, u skladu sa svojim različitim pravnim tradicijama, prepoznati ulogu koju može imati učinkovita samoregulacija kao dodatak uspostavljenim zakonodavnim, pravosudnim i upravnim mehanizmima te njezin koristan doprinos postizanju ciljeva Direktive 2010/13/EU. Međutim, iako bi samoregulacija mogla biti nadopunjujuća metoda primjene pojedinih odredaba Direktive 2010/13/EU, ona ne bi trebala predstavljati zamjenu za obveze nacionalnog zakonodavca. Koregulacija pruža, u svojem minimalnom obliku, pravnu vezu između samoregulacije i nacionalnog zakonodavca u skladu s pravnim tradicijama država članica. U koregulaciji regulatornu ulogu dijele dionici i vlada ili nacionalne regulatorne vlasti ili tijela. Uloga mjerodavnih javih tijela uključuje priznavanje sustava koregulacije, reviziju njegovih postupaka i financiranje sustava. Koregulacijom bi se trebala dopustiti mogućnost državne intervencije u slučaju kada njezini ciljevi nisu postignuti. Ne dovodeći u pitanje formalne obveze država članica u vezi s prenošenjem zakonodavstva, Direktivom 2010/13/EU potiče se uporaba samoregulacije i koregulacije. No time se ne obvezuju države članice da uspostave režime samoregulacije, koregulacije, ili oboje, niti da prekinu ili ugroze postojeće inicijative za koregulaciju koje su u državama članicama već prisutne i učinkovite.
Uvodna izjava (15)
Transparentnost vlasništva medija izravno je povezana sa slobodom izražavanja kao temeljem demokratskih sustava. Informacijama koje se odnose na vlasničku strukturu pružateljâ medijskih usluga, pri čemu je posljedica takva vlasništva nadzor ili izvršavanje znatnog utjecaja nad sadržajem pruženih usluga, korisnicima se omogućuje oblikovanje utemeljenog mišljenja o takvom sadržaju. Države članice trebale bi moći utvrditi bi li i do koje bi mjere informacije o vlasničkoj strukturi pružatelja medijske usluge trebale biti dostupne korisnicima, pod uvjetom da se poštuje bit dotičnih temeljnih prava i sloboda te da su takve mjere nužne i razmjerne.
Uvodna izjava (16)
Zbog posebne prirode audiovizualnih medijskih usluga, a osobito zbog utjecaja koji te usluge imaju na način na koji ljudi oblikuju svoja mišljenja, korisnici imaju legitiman interes da saznaju tko je odgovoran za sadržaj tih usluga. Kako bi se ojačala sloboda izražavanja i time promicao medijski pluralizam i izbjegli sukobi interesa, važno je da države članice osiguraju da korisnici u svakom trenutku imaju jednostavan i izravan pristup informacijama o pružateljima medijske usluge. Svaka država članica mora donijeti svoje odluke, posebice u pogledu informacija koje se mogu pružiti o vlasničkoj strukturi i stvarnim vlasnicima.
Uvodna izjava (17)
Kako bi se poslovnim subjektima i tijelima država članica osigurale usklađenost i pravna sigurnost, pojam „poticanje na nasilje ili mržnju” trebalo bi, u odgovarajućoj mjeri, razumjeti u smislu Okvirne odluke Vijeća 2008/913/PUP(7).
Uvodna izjava (18)
Uzimajući u obzir razvoj sredstava s pomoću kojih se sadržaj širi putem elektroničkih komunikacijskih mreža, važno je zaštititi širu javnost od sadržaja kojim se potiče na terorizam. Direktivom 2010/13/EU stoga bi se trebalo osigurati da audiovizualne medijske usluge ne sadrže javno poticanje na počinjenje kaznenog djela terorizma. Kako bi se poslovnim subjektima i tijelima država članica osigurale usklađenost i pravna sigurnost, pojam „javno poticanje na počinjenje kaznenog djela terorizma” trebalo bi razumjeti u smislu Direktive (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća(8).
Uvodna izjava (19)
Radi omogućivanja gledateljima, uključujući roditelje i maloljetnike, da donose informirane odluke o sadržaju koji će se gledati, nužno je da pružatelji medijskih usluga daju dovoljno informacija o sadržaju koji bi mogao naštetiti fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju maloljetnika. To bi se moglo učiniti, primjerice, sustavom opisa sadržaja, zvučnim upozorenjem, vizualnom oznakom ili bilo kojim drugim sredstvom, kojima se opisuje priroda sadržaja.
Uvodna izjava (20)
Odgovarajuće mjere za zaštitu maloljetnikâ primjenjive na usluge televizijskog emitiranja trebale bi se primjenjivati i na audiovizualne medijske usluge na zahtjev. Time bi se trebala povećati razina zaštite. Pristupom minimalnog usklađivanja državama članicama omogućuje se da razviju veću razinu zaštite za sadržaj kojim bi se moglo naštetiti fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju maloljetnikâ. Sadržaj kojim se uzrokuje najveća šteta, kojim bi se moglo naštetiti fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju maloljetnikâ, ali koji nužno ne predstavlja kazneno djelo, trebao bi podlijegati najstrožim mjerama poput šifriranja i učinkovite roditeljske kontrole, ne dovodeći u pitanje donošenje strožih mjera od strane država članica.
Uvodna izjava (21)
U Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(9) prepoznaje se da djeca zaslužuju posebnu zaštitu u pogledu obrade njihovih osobnih podataka. Uspostava mehanizama za zaštitu djece od strane pružatelja medijskih usluga neminovno vodi do obrade osobnih podataka maloljetnika. S obzirom na činjenicu da je cilj takvih mehanizama zaštita djece, osobne podatke maloljetnika obrađene u okviru tehničkih mjera za zaštitu djece ne bi trebalo upotrebljavati u komercijalne svrhe.
Uvodna izjava (22)
Osiguravanje pristupačnosti audiovizualnog sadržaja osnovni je zahtjev u kontekstu obveza preuzetih na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom. U kontekstu Direktive 2010/13/EU pojam „osobe s invaliditetom” trebalo bi tumačiti s obzirom na prirodu usluga obuhvaćenih tom direktivom, to jest audiovizualnih medijskih usluga. Pravo osoba s poteškoćama i starijih osoba na sudjelovanje i uključenost u društveni i kulturni život Unije povezano je s pružanjem pristupačnih audiovizualnih medijskih usluga. Države članice stoga bi bez nepotrebne odgode trebale osigurati da pružatelji medijskih usluga u njihovoj nadležnosti aktivno nastoje učiniti sadržaj pristupačnim za osobe s invaliditetom, posebno osobe s oštećenjem vida ili sluha. Trebalo bi udovoljiti zahtjevima za pristupačnost u okviru postupnog i kontinuiranog procesa, uzimajući u obzir praktična i neizbježna ograničenja kojima bi se mogla onemogućiti potpuna pristupačnost, kao što su programi ili događanja koji se prenose u stvarnom vremenu. Kako bi se mjerio napredak koji su pružatelji medijskih usluga postigli u postupnom povećanju pristupačnosti svojih usluga osobama s oštećenjima vida ili sluha, države članice trebale bi zahtijevati da ih pružatelji medijskih usluga s poslovnim nastanom na njihovu državnom području redovito izvješćuju.
Uvodna izjava (23)
Sredstva za postizanje dostupnosti audiovizualnih medijskih usluga u okviru Direktive 2010/13/EU trebala bi, među ostalim, uključivati znakovni jezik, umetanje podnaslova za gluhe i nagluhe osobe, zvučne podnaslove i zvučni opis. Međutim, tom direktivom nisu obuhvaćene značajke ili usluge kojima se pruža pristup audiovizualnim medijskim uslugama, kao ni značajke pristupačnosti elektroničkih programskih vodiča (EPG-ovi). Stoga se tom direktivom ne dovodi u pitanje pravo Unije usmjereno na usklađivanje pristupačnosti usluga kojima se pruža pristup audiovizualnim medijskim uslugama, kao što su internetske stranice, online aplikacije i EPG-ovi, ili pružanja informacija o pristupačnosti i u pristupačnim formatima.
Uvodna izjava (24)
U nekim slučajevima možda neće biti moguće pružiti hitne informacije na način koji je pristupačan osobama s invaliditetom. Međutim, zbog takvih iznimnih slučajeva ne bi se trebalo spriječiti javno obznanjivanje hitnih informacija putem audiovizualnih medijskih usluga.
Uvodna izjava (25)
Direktivom 2010/13/EU ne dovodi se u pitanje sposobnost država članica da uvedu obveze osiguravanja primjerenog isticanja sadržaja od općeg interesa u okviru definiranih ciljeva od općeg interesa kao što su medijski pluralizam, sloboda govora i kulturna raznolikost. Takve bi obveze trebalo uvesti samo ako su potrebne radi ispunjavanja ciljeva od općeg interesa koje su jasno definirale države članice u skladu s pravom Unije. Ako države članice odluče uvesti propise o primjerenom isticanju, trebale bi poduzetnicima uvesti samo proporcionalne obveze za poduzetnike u interesu legitimnih ciljeva javne politike.
Uvodna izjava (26)
Kako bi se zaštitila urednička odgovornost pružatelja medijskih usluga i lanac audiovizualnih vrijednosti, ključno je biti u mogućnosti zajamčiti integritet programâ i audiovizualnih medijskih usluga koje pružaju pružatelji medijskih usluga. Programe i audiovizualne medijske usluge trebalo bi prenositi bez njihova skraćivanja, mijenjanja ili prekida, kao i bez prekrivanja nadodanim elementima iz komercijalnih razloga, bez izričite suglasnosti pružatelja medijskih usluga. Države članice trebale bi osigurati da za elemente nadodane prekrivanjem koje je primatelj usluge pokrenuo ili odobrio isključivo za privatnu uporabu, kao što su elementi nadodani prekrivanjem koji su rezultat usluga za pojedinačne obavijesti, nije potrebna suglasnost pružatelja medijskih usluga. Kontrolni elementi bilo kojeg korisničkog sučelja nužni za upravljanje uređajem ili pretraživanje programa, kao što su trake za glasnoću, funkcije za pretraživanje, navigacijski izbornici ili popisi kanala, ne bi trebali biti obuhvaćeni. Isto tako ne bi trebalo obuhvatiti opravdane elemente nadodane prekrivanjem, kao što su informacije o upozorenjima, informacije od interesa za širu javnost, podnaslovi ili elementi komercijalnih komunikacija nadodani prekrivanjem, koje postavi pružatelj medijskih usluga. Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavak 3. Uredbe (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća(10), ne bi trebalo obuhvatiti ni tehnike kompresije podataka kojima se smanjuje veličina datoteke ni druge tehnike prilagođavanja usluge načinu distribucije, kao što su rezolucija i kodiranje, kojima se ni na koji način ne mijenja sadržaj.
Mjere za zaštitu integriteta programa i audiovizualnih medijskih usluga trebalo bi uvesti ako su nužne radi ispunjavanja ciljeva od općeg interesa koje su jasno definirale države članice u skladu s pravom Unije. Takvim bi se mjerama poduzetnicima trebale uvesti proporcionalne obveze u interesu legitimnih ciljeva javne politike.
Uvodna izjava (27)
Uz iznimku pokroviteljstva i plasmana proizvoda, audiovizualne komercijalne komunikacije za alkoholna pića u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev trebale bi biti usklađene s kriterijima primjenjivima na televizijsko oglašavanje i teletrgovinu za alkoholna pića, utvrđenima Direktivom 2010/13/EU. Detaljniji kriteriji primjenjivi na televizijsko oglašavanje i teletrgovinu za alkoholna pića ograničeni su na oglašavanje putem spotova, koje je samo po sebi odvojeno od programa i stoga isključuje druge komercijalne komunikacije koje su povezane s programom ili su sastavni dio programa, kao što su pokroviteljstvo i plasman proizvoda. Iz toga proizlazi da se ti kriteriji ne bi trebali primjenjivati na pokroviteljstvo i plasman proizvoda u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev.
Uvodna izjava (28)
Na nacionalnoj i međunarodnoj razini postoje određene široko prihvaćene prehrambene smjernice, poput modela za profil hranjivih tvari Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Europu, s ciljem razlikovanja hrane na temelju njezina prehrambenog sastava u kontekstu televizijskog oglašavanja hrane upućenog djeci. Trebalo bi poticati države članice da osiguraju da se samoregulacija i koregulacija, među ostalim putem kodeksâ ponašanja, upotrebljavaju za učinkovito smanjenje izloženosti djece audiovizualnoj komercijalnoj komunikaciji u pogledu hrane i pića s visokim sadržajem soli, šećera, masti, zasićenih masti ili transmasnih kiselina ili koji se iz drugih razloga ne uklapaju u te nacionalne ili međunarodne prehrambene smjernice.
Uvodna izjava (29)
Slično tomu, trebalo bi poticati države članice da osiguraju uporabu kodeksa ponašanja za samoregulaciju i koregulaciju u cilju učinkovitog smanjenja izloženosti djece i maloljetnika audiovizualnim komercijalnim komunikacijama o alkoholnim pićima. Na razini Unije i na nacionalnoj razini postoje određeni sustavi za samoregulaciju ili koregulaciju u cilju odgovornog stavljanja na tržište alkoholnih pića, uključujući audiovizualne komercijalne komunikacije. Te bi sustave trebalo dodatno poticati, posebno one usmjerene na osiguravanje toga da su audiovizualne komercijalne komunikacije za alkoholna pića popraćene porukama o odgovornoj konzumaciji.
Uvodna izjava (30)
Važno je da maloljetnici budu učinkovito zaštićeni od izloženosti audiovizualnim komercijalnim komunikacijama povezanima s promicanjem kockanja. U tom kontekstu na razini Unije i na nacionalnoj razini postoji nekoliko sustava za samoregulaciju ili koregulaciju u cilju promicanja odgovornog kockanja, među ostalim u audiovizualnim komercijalnim komunikacijama.
Uvodna izjava (31)
U cilju uklanjanja prepreka slobodnom kretanju prekograničnih usluga unutar Unije nužno je osigurati učinkovitost samoregulatornih mjera i mjera koregulacije koje su posebno usmjerene na zaštitu potrošača ili javnog zdravlja.
Uvodna izjava (32)
Tržište televizijskog emitiranja razvilo se i potrebna je stoga veća fleksibilnost u pogledu audiovizualnih komercijalnih komunikacija, posebno u pogledu kvantitativnih propisa za linearne audiovizualne medijske usluge i plasman proizvoda. Pojavom novih usluga, među ostalim onih bez oglašavanja, povećao se izbor za gledatelje koji jednostavno mogu preći na alternativne ponude.
Uvodna izjava (33)
Liberalizacijom plasmana proizvoda nije ostvareno očekivano prihvaćanje tog oblika audiovizualne komercijalne komunikacije. Konkretno, općom zabranom plasmana proizvoda, iako uz neke iznimke, nije ostvarena pravna sigurnost za pružatelje medijskih usluga. Stoga bi trebalo dopustiti plasman proizvoda u svim audiovizualnim medijskim uslugama i uslugama platformi za razmjenu videozapisa, uz mogućnost iznimki.
Uvodna izjava (34)
Plasman proizvoda ne bi trebao biti dopušten u informativnim programima i programima o tekućim događajima, programima o potrošačkim pitanjima te vjerskim i dječjim programima. Osobito, dokazano je da plasman proizvoda i uključeni oglasi mogu utjecati na ponašanje djece jer djeca često nisu sposobna prepoznati komercijalni sadržaj. Stoga treba i dalje zabranjivati plasman proizvoda u dječjim programima. Programi o potrošačkim pitanjima programi su kojima se nude savjeti gledateljima ili koji uključuju ocjenjivanje u vezi s kupnjom proizvoda i usluga. Dopuštanjem plasmana proizvoda u takvim programima onemogućilo bi se jasno razlikovanje između oglašavanja i uredničkog sadržaja za gledatelje koji mogu očekivati iskrene ocjene proizvoda ili usluga u takvim programima.
Uvodna izjava (35)
Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev trebali bi promicati proizvodnju i distribuciju europskih djela osiguravanjem toga da njihovi katalozi sadržavaju minimalni udio europskih djela i da se ta djela dovoljno ističu. Trebalo bi se poticati označivanje audiovizualnog sadržaja koji se vodi kao europsko djelo s pomoću metapodataka kako bi takvi metapodaci bili dostupni pružateljima medijskih usluga. Isticanje uključuje promicanje europskih djela putem olakšavanja pristupa tim djelima. Isticanje se može osigurati različitim sredstvima kao što su poseban odjeljak za europska djela kojemu se može pristupiti s početne stranice usluge, mogućnost pretraživanja europskih djela u alatu za pretraživanje dostupnom u okviru te usluge, uporaba europskih djela u kampanjama te usluge ili minimalni postotak europskih djela koji se ističe u katalogu te usluge, primjerice uporabom banera ili sličnih alata.
Uvodna izjava (36)
Kako bi se osigurale primjerene razine ulaganja u europska djela, države članice trebale bi moći uvesti financijske obveze pružateljima medijskih usluga koji imaju poslovni nastan na njihovu državnom području. Te obveze mogu biti u obliku izravnih doprinosa za proizvodnju europskih djela i za stjecanje prava na njih. Države članice također bi mogle uvesti financijske doprinose koji se plaćaju u fond na temelju prihoda generiranih audiovizualnim medijskim uslugama koje se pružaju na njihovu državnom području ili su na njega usmjerene. U ovoj se Direktivi pojašnjava da je državi članici, s obzirom na izravnu povezanost između financijskih obveza i različitih kulturnih politika država članica, dopušteno i da uvede takve financijske obveze pružateljima medijskih usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici i usmjerenima na njezino državno područje. U tom bi se slučaju financijske obveze trebale naplaćivati samo na prihod nastao od publike u ciljanoj državi članici. Pružatelji medijskih usluga od kojih se traži da doprinose programima financiranja filmske produkcije u ciljanoj državi članici trebali bi bez diskriminacije moći koristiti potporu koja je dostupna u okviru odgovarajućih programa financiranja filmske produkcije za pružatelje medijskih usluga, čak i ako nemaju poslovni nastan u toj državi članici.
Uvodna izjava (37)
Trenutačno televizijske kuće više ulažu u europska audiovizualna djela nego pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev. Stoga, ako ciljana država članica odluči uvesti financijsku obvezu televizijskoj kući koja je u nadležnosti druge države članice, u obzir bi trebalo uzeti izravne doprinose za proizvodnju europskih djela i stjecanje prava na njih, a posebno za koprodukcije, od strane te televizijske kuće, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti. Time se ne dovodi u pitanje nadležnost država članica da, u skladu sa svojom kulturnom politikom i ovisno o usklađenošću s pravilima o državnim potporama, uspostave razinu financijskih doprinosa koje plaćaju pružatelji medijskih usluga u okviru njihove nadležnosti.
Uvodna izjava (38)
Kada država članica na temelju svakog pojedinačnog slučaja ocjenjuje je li audiovizualna medijska usluga na zahtjev s poslovnim nastanom u drugoj državi članici usmjerena na publiku na njezinu državnom području, ona upućuje na pokazatelje poput oglasa ili drugih vrsta promidžbe usmjerenih posebno na potrošače na njezinu državnom području, glavni jezik usluge ili postojanje sadržaja ili komercijalnih komunikacija koji su posebno usmjereni na publiku u državi članici prijema.
Uvodna izjava (39)
Ako država članica pružateljima medijskih usluga uvede plaćanje financijskih doprinosa, cilj takvih doprinosa trebalo bi biti odgovarajuće promicanje europskih djela, uz izbjegavanje rizika od dvostrukih nameta pružateljima medijskih usluga. Na taj način, ako država članica u kojoj pružatelj medijskih usluga ima poslovni nastan uvede takav financijski doprinos, ona bi trebala uzeti u obzir sve financijske doprinose koje su uvele ciljane države članice.
Uvodna izjava (40)
Kako bi se osiguralo da se obvezama koje se tiču promicanja europskih djela ne ugrožava razvoj tržišta i kako bi se omogućio ulazak novih aktera na tržište, takvi se zahtjevi ne bi trebali primjenjivati na pružatelje koji nemaju znatnu prisutnost na tržištu. To se posebno odnosi na pružatelje s niskim prometom ili malom publikom. Mala publika može se utvrditi, primjerice, na temelju vremena gledanja ili prodaje, ovisno o prirodi usluge, dok bi za utvrđivanje malog prometa trebalo uzeti u obzir različite veličine audiovizualnih tržišta u državama članicama. Također bi moglo biti neprimjereno uvoditi takve zahtjeve u slučajevima u kojima, s obzirom na prirodu ili tematiku audiovizualnih medijskih usluga, to ne bi bilo izvedivo ili opravdano.
Uvodna izjava (41)
Važno je da televizijske kuće imaju veću fleksibilnost i da mogu odlučivati o tome kada umetnuti oglašavanje kako bi osigurali najveću moguću potražnju oglašivača i protok gledatelja. No u tom je smislu također nužno održati zadovoljavajuću razinu zaštite potrošača jer bi se takvom fleksibilnošću gledatelje moglo izložiti pretjeranoj količini oglašavanja u vrijeme najveće gledanosti. Posebna ograničenja trebala bi se stoga primjenjivati u razdoblju od 6:00 do 18:00 sati te od 18:00 do 24:00 sata.
Uvodna izjava (42)
Neutralni okviri razdvajaju urednički sadržaj od televizijskog oglašavanja ili spotova za teletrgovinu te pojedinačne spotove. Omogućuju gledatelju da jasno razlikuje kraj jedne vrste audiovizualnog sadržaja i početak druge. Potrebno je pojasniti da su neutralni okviri isključeni iz kvantitativnih ograničenja određenih za televizijsko oglašavanje. Svrha je toga osigurati da vrijeme iskorišteno u neutralnim okvirima ne utječe na vrijeme iskorišteno za oglašavanje i da nema negativan učinak na prihode ostvarene oglašavanjem.
Uvodna izjava (43)
Vrijeme prijenosa dodijeljeno najavama televizijske kuće u vezi s vlastitim programima i pratećim proizvodima koji su izravno izvedeni iz tih programa ili najavama javnih službi i pozivima na dobrotvorne akcije koji se prenose besplatno, uz iznimku troškova koji nastanu za prijenos takvih poziva, ne bi se trebalo uključiti u maksimalna razdoblja trajanja prijenosa koja se mogu dodijeliti za televizijsko oglašavanje i teletrgovinu. Osim toga, mnoge televizijske kuće dio su većih grupa televizijskih kuća i emitiraju ne samo najave povezane s vlastitim programima i pratećim proizvodima koji su izravno izvedeni iz tih programa, već i one povezane s programima i audiovizualnim medijskim uslugama drugih subjekata koji pripadaju istoj grupi televizijskih kuća. Vrijeme prijenosa dodijeljeno takvim najavama također se ne bi trebalo uključiti u maksimalna razdoblja trajanja prijenosa koja se mogu dodijeliti za televizijsko oglašavanje i teletrgovinu.
Uvodna izjava (44)
Pružatelji platformi za razmjenu videozapisa obuhvaćeni Direktivom 2010/13/EU pružaju usluge informacijskog društva u smislu Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(11). Na te se pružatelje stoga primjenjuju propisi o unutarnjem tržištu utvrđeni u toj Direktivi, ako imaju poslovni nastan u državi članici. Primjereno je osigurati da se isti propisi primjenjuju na pružatelje platformi za razmjenu videozapisa koji nemaju poslovni nastan u državi članici s ciljem zaštite učinkovitosti mjera za zaštitu maloljetnika i šire javnosti utvrđenih u Direktivi 2010/13/EU i osiguravanja što je više moguće ravnopravnijih uvjeta u mjeri u kojoj ti pružatelji imaju ili matično društvo ili društvo kći s poslovnim nastanom u državi članici ili ako su ti pružatelji dio određene skupine, a drugo društvo iz te skupine ima poslovni nastan u državi članici. Stoga, definicije utvrđene u Direktivi 2010/13/EU trebale bi se temeljiti na načelima i trebale bi osigurati to da društvu bude nemoguće isključiti se iz područja primjene te direktive stvaranjem grupacije koja se sastoji od više slojeva društava osnovanih unutar ili izvan Unije. Komisiju bi trebalo obavijestiti o pružateljima u nadležnosti svake države članice na temelju pravila o poslovnom nastanu utvrđenih u Direktivama 2000/31/EZ i 2010/13/EU.
Uvodna izjava (45)
Postoje novi izazovi, posebice u vezi s platformama za razmjenu videozapisa, u okviru kojih korisnici, osobito maloljetnici, sve više konzumiraju audiovizualni sadržaj. U tom kontekstu štetan sadržaj i govor mržnje koji se pružaju u okviru usluga platformi za razmjenu videozapisa sve su veći izvor zabrinutosti. Radi zaštite maloljetnika i šire javnosti od takvog sadržaja potrebno je uspostaviti razmjerna pravila o tim pitanjima.
Uvodna izjava (46)
Komercijalne komunikacije o uslugama platformi za razmjenu videozapisa već su uređene Direktivom 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(12) kojom se zabranjuje nepoštena poslovna praksa poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču, uključujući zavaravajuću i agresivnu praksu u uslugama informacijskog društva.
U pogledu komercijalnih komunikacija u vezi s duhanom i povezanim proizvodima na platformama za razmjenu videozapisa, postojećim zabranama predviđenima u Direktivi 2003/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(13), kao i zabranama koje se primjenjuju na komercijalne komunikacije o elektroničkim cigaretama i spremnicima za ponovno punjenje elektroničkih cigareta u skladu s Direktivom 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća(14), osigurava se dostatna zaštita potrošača od duhana i povezanih proizvoda. S obzirom na to da se korisnici sve više oslanjaju na usluge platformi za razmjenu videozapisa kako bi pristupili audiovizualnom sadržaju, nužno je osigurati dostatnu razinu zaštite potrošača usklađivanjem, u odgovarajućoj mjeri, pravila o audiovizualnim komercijalnim komunikacijama među svim pružateljima usluga. Stoga je važno da su audiovizualne komercijalne komunikacije na platformama za razmjenu videozapisa jasno utvrđene i da podliježu skupu minimalnih kvalitativnih zahtjeva.
Uvodna izjava (47)
Pružatelj platformi za razmjenu videozapisa ne snosi uredničku odgovornost za velik udio sadržaja koji se pruža u okviru usluga platformi za razmjenu videozapisa. Međutim, ti pružatelji obično utvrđuju organizaciju sadržaja, odnosno programâ, videozapisa koje su generirali korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija, među ostalim automatskim sredstvima ili algoritmima. Stoga bi se od tih pružatelja trebalo tražiti da poduzmu odgovarajuće mjere za zaštitu maloljetnika od sadržaja koji bi mogao naštetiti njihovu fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju. Od njih bi se trebalo zatražiti i da poduzmu odgovarajuće mjere za zaštitu šire javnosti od sadržaja kojim se potiče na nasilje ili mržnju usmjerene protiv skupine ili člana skupine na temelju bilo kojeg od razloga navedenih u članku 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) ili čije širenje na temelju prava Unije sačinjava kazneno djelo.
Uvodna izjava (48)
S obzirom na prirodu odnosa pružateljâ prema sadržaju koji se pruža u okviru usluga platformi za razmjenu videozapisa, odgovarajuće mjere radi zaštite maloljetnika i šire javnosti trebale bi se odnositi na organizaciju sadržaja, a ne na sadržaj kao takav. Zahtjevi u tom pogledu kako su utvrđeni u Direktivi 2010/13/EU stoga bi se trebali primjenjivati ne dovodeći u pitanje članke od 12. do 14. Direktive 2000/31/EZ, kojima se predviđa izuzeće od odgovornosti za nezakonite informacije koje su prenesene, ili automatski, posredno ili privremeno pohranjene, ili su ih pohranili određeni pružatelji usluga informacijskog društva. Kod pružanja usluga obuhvaćenih člancima od 12. do 14. Direktive 2000/31/EZ, ti zahtjevi trebali bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje članak 15. te Direktive, kojim se zabranjuje da se tim pružateljima uvede opća obveza praćenja takvih informacija i aktivnog traženja činjenica ili okolnosti koje upućuju na nezakonite aktivnosti, pri čemu se to ne odnosi na obveze praćenja u posebnim slučajevima i, osobito, bez utjecaja na naloge nacionalnih nadležnih tijela u skladu s nacionalnim pravom.
Uvodna izjava (49)
Pružatelje usluga platformi za razmjenu videozapisa primjereno je uključiti čim je više moguće u provedbu odgovarajućih mjera koje treba poduzeti u skladu s Direktivom 2010/13/EU. Stoga bi trebalo poticati koregulaciju. Pružateljima usluga platformi za razmjenu videozapisa trebalo bi također i dalje biti dopušteno dobrovoljno poduzimanje strožih mjera u skladu s pravom Unije, uz poštovanje slobode izražavanja i informiranja te medijskog pluralizma.
Uvodna izjava (50)
Pravo na učinkovit pravni lijek i pravo na pravedno suđenje temeljna su prava utvrđena u članku 47. Povelje. Odredbe Direktive 2010/13/EU ne bi se stoga trebale tumačiti na način kojim bi se strankama uskratilo njihovo pravo pristupa pravosudnom sustavu.
Uvodna izjava (51)
Pri poduzimanju odgovarajućih mjera za zaštitu maloljetnika od štetnog sadržaja i za zaštitu šire javnosti od sadržaja kojim se potiče na nasilje, mržnju i terorizam u skladu s Direktivom 2010/13/EU, trebalo bi pažljivo uspostaviti ravnotežu primjenjivih temeljnih prava propisanih u Povelji. To se posebno i ovisno o slučaju odnosi na pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i zaštitu osobnih podataka, slobodu izražavanja i informiranja, slobodu poduzetništva, zabranu diskriminacije i prava djeteta.
Uvodna izjava (52)
Cilj je Odbora za kontakt olakšati učinkovitu provedbu Direktive 2010/13/EU i s njime bi se trebalo redovito savjetovati o svim praktičnim problemima koji proizlaze iz njezine primjene. Rad Odbora za kontakt ne bi se trebao ograničiti na postojeća pitanja u području audiovizualne politike, već bi trebao obuhvatiti i relevantan razvoj događaja u tom sektoru. Sastavljen je od predstavnika mjerodavnih nacionalnih tijela država članica. Pri imenovanju svojih predstavnika države članice potiču se na promicanje rodne ravnopravnosti u sastavu Odbora za kontakt.
Uvodna izjava (53)
Države članice trebale bi osigurati da su njihove nacionalne regulatorne vlasti ili tijela pravno odvojeni od vlade. Međutim, to ne bi trebalo spriječiti države članice da izvršavaju nadzor u skladu sa svojim nacionalnim ustavnim pravom. Trebalo bi smatrati da su nacionalne regulatorne vlasti ili tijela ostvarili traženi stupanj neovisnosti ako su te vlasti ili ta tijela, uključujući one osnovane kao javne vlasti ili tijela, funkcionalno ili stvarno neovisna o svojim vladama i drugim javnim ili privatnim tijelima. To se smatra ključnim za osiguranje nepristranosti odluka koje donose nacionalne regulatorne vlasti ili tijela. Zahtjevom za neovisnost ne bi se trebala dovoditi u pitanje mogućnost država članica da uspostave regulatorna tijela koja imaju pregled nad različitim sektorima, kao što su audiovizualni i telekomunikacijski sektor. Nacionalne regulatorne vlasti ili tijela trebali bi imati provedbene ovlasti i resurse potrebne za ispunjavanje svojih zadaća, u pogledu osoblja, stručnog znanja i financijskih sredstava. Svojim bi djelovanjem nacionalne regulatorne vlasti ili tijela uspostavljeni Direktivom 2010/13/EU trebali osigurati ostvarivanje ciljeva medijskog pluralizma, kulturne raznolikosti, zaštite potrošača, pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i promicanja poštenog tržišnog natjecanja.
Uvodna izjava (54)
Budući da je služenje interesima pojedinaca i oblikovanje javnog mišljenja jedna od svrha audiovizualnih medijskih usluga, takvim je uslugama ključno pojedincima i društvu moći prenijeti što je moguće potpunije informacije s najvišom razinom raznovrsnosti. Ta se svrha može postići samo ako uredničke odluke nisu podložne umiješanosti države niti su pod utjecajem nacionalnih regulatornih vlasti ili tijela, koji nadilaze običnu provedbu zakona i čiji cilj nije očuvati pravno zaštićeno pravo koje treba zaštititi bez obzira na određeno mišljenje.
Uvodna izjava (55)
Na nacionalnoj razini trebali bi postojati učinkoviti žalbeni mehanizmi. Relevantno žalbeno tijelo trebalo bi biti neovisno od uključenih strana. Takvo tijelo može biti i sud. Žalbenim postupkom ne bi se trebala dovesti u pitanje podjela nadležnosti u okviru nacionalnih pravosudnih sustava.
Uvodna izjava (56)
U cilju osiguravanja usklađene primjene audiovizualnog regulatornog okvira Unije u svim zemljama članicama, Komisija je Odlukom Komisije od 3. veljače 2014.(15) uspostavila ERGA. Uloga je ERGA-e pružanje usluga tehničke stručnosti Komisiji u njezinu radu s ciljem osiguravanja usklađene provedbe Direktive 2010/13/EU u svim državama članicama i olakšavanje suradnje među nacionalnim regulatornim vlastima ili tijelima te između nacionalnih regulatornih vlasti ili tijela i Komisije.
Uvodna izjava (57)
ERGA je pozitivno je doprinijela usklađenoj regulatornoj praksi i Komisiji pružila savjete na visokoj razini o provedbenim pitanjima. Stoga je potrebno Direktivom 2010/13/EU službeno priznati i ojačati njezinu ulogu. ERGA-u bi stoga trebalo uspostaviti u skladu s tom direktivom.
Uvodna izjava (58)
Komisija bi se trebala moći slobodno savjetovati s ERGA-om o bilo kojem pitanju povezanom s audiovizualnim medijskim uslugama i platformama za razmjenu videozapisa. ERGA bi trebala pomoći Komisiji pružanjem tehničkog stručnog znanja i savjeta te omogućivanjem razmjene najbolje prakse, među ostalim o kodeksima ponašanja za samoregulaciju i koregulaciju. Posebno, Komisija bi se trebala savjetovati s ERGA-om u pogledu primjene Direktive 2010/13/EU u cilju olakšavanja njezine usklađene provedbe. Na zahtjev Komisije ERGA bi trebala pružiti neobvezujuća mišljenja o nadležnosti, mjerama kojima se odstupa od načela slobode prijema i mjerama za rješavanje problema zaobilaženja nadležnosti. ERGA bi ujedno trebala biti u mogućnosti pružiti tehničke savjete o svim regulatornim pitanjima povezanima s okvirom audiovizualnih medijskih usluga, među ostalim u području govora mržnje i zaštite maloljetnika, kao i o sadržaju audiovizualnih komercijalnih komunikacija za hranu s velikim udjelom masti, soli ili natrija i šećera.
Uvodna izjava (59)
„Medijska pismenost” odnosi se na vještine, znanje i razumijevanje koji omogućuju građanima da se učinkovito i sigurno koriste medijima. Kako bi se građanima omogućilo da pristupe informacijama te odgovorno i sigurno upotrebljavaju, kritički procjenjuju i stvaraju medijski sadržaj, oni bi trebali imati napredne vještine medijske pismenosti. Medijska pismenost ne bi se trebala ograničiti samo na učenje o alatima i tehnologijama, nego bi trebala biti usmjerena na to da građani steknu vještine kritičkog razmišljanja potrebne za prosudbu, analizu složenih stanja i prepoznavanje razlike između mišljenja i činjenica. Stoga je potrebno da i pružatelji medijskih usluga i pružatelji platformi za razmjenu videozapisa promiču razvoj medijske pismenosti u svim dijelovima društva, za građane svake dobi i za sve medije, u suradnji sa svim relevantnim dionicima i uz pomno praćenje napretka s tim u vezi.
Uvodna izjava (60)
Direktivom 2010/13/EU ne dovodi se u pitanje obveza država članica da poštuju i štite ljudsko dostojanstvo. Njome se poštuju temeljna prava i načela utvrđena ponajprije u Povelji. Direktivom 2010/13/EU posebno se nastoji osigurati potpuno poštovanje prava na slobodu izražavanja, slobodu poduzetništva, prava na sudsko preispitivanje i promicanje primjene prava djece utvrđenih u Povelji.
Uvodna izjava (61)
Svim mjerama koje države članice poduzmu na temelju Direktive 2010/13/EU trebaju se poštovati sloboda izražavanja i informiranja te medijski pluralizam, kao i kulturna i jezična raznolikost, u skladu s Konvencijom Unescoa o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja.
Uvodna izjava (62)
Pravo pristupa političkim informativnim programima ključno je za očuvanje temeljne slobode primanja informacija te za osiguranje potpune i pravilne zaštite interesa gledatelja u Uniji. S obzirom na sve veću važnost audiovizualnih medijskih usluga za društvo i demokraciju, emitiranje političkih vijesti trebalo bi omogućiti prekogranično diljem Unije u najvećoj mogućoj mjeri, ne dovodeći u pitanje pravila o autorskim pravima.
Uvodna izjava (63)
Direktiva 2010/13/EU ne odnosi na propise o privatnom međunarodnom pravu, posebno na propise o nadležnosti sudova i prava koje se primjenjuje na ugovorne i neugovorne obveze.
Uvodna izjava (64)
U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(16), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U slučaju ove Direktive zakonodavac smatra prosljeđivanje takvih dokumenata opravdanim.
Uvodna izjava (65)
Direktivu 2010/13/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,
Članak 2.
1. Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 19. rujna 2020. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.
Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 3.
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 4.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.