Direktiva (EU) 2018/2001

Članak 15.b.

Kartiranje područja potrebnih za nacionalne doprinose općem cilju Unije u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora za 2030.

1. Države članice do 21. svibnja 2025. provode koordinirano kartiranje za uvođenje energije iz obnovljivih izvora na svojem državnom području kako bi utvrdile domaći potencijal i dostupna kopnena područja, podzemna područja, morska područja ili područja unutarnjih voda koja su potrebna za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te s njima povezane infrastrukturu, kao što su mrežni objekti i postrojenja za skladištenje, uključujući skladištenje toplinske energije, koji su potrebni kako bi ostvarile barem svoje nacionalne doprinose općem cilju Unije u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora za 2030. utvrđenom u članku 3. stavku 1. ove Direktive. U tu svrhu države članice mogu se koristiti svojim postojećim dokumentima prostornog planiranja ili planovima prostornog planiranja ili se oslanjati na te dokumente odnosno planove, uključujući prostorne planove morskog područja izrađene u skladu s Direktivom 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća(16). Države članice osiguravaju koordinaciju među svim relevantnim nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima i subjektima, među ostalim i mrežnim operatorima, pri kartiranju potrebnih područja ako je to primjereno.

Države članice osiguravaju da su takva područja, uključujući postojeća postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i mehanizme suradnje, razmjerna procijenjenim putanjama i ukupnom planiranom instaliranom kapacitetu tehnologije u području energije iz obnovljivih izvora utvrđenima u njihovim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima podnesenima u skladu s člancima 3. i 14. Uredbe (EU) 2018/1999.

2. U svrhu utvrđivanja područja iz stavka 1. države članice osobito uzimaju u obzir:

(a) dostupnost energije iz obnovljivih izvora i potencijal različitih vrsta tehnologije u području energije iz obnovljivih izvora na kopnenim područjima, podzemnim područjima, morskim područjima ili područjima unutarnjih voda;

(b) predviđenu potražnju za energijom, uzimajući u obzir moguću fleksibilnost aktivnog upravljanja potrošnjom, očekivano povećanje učinkovitosti i integraciju energetskog sustava;

(c) dostupnost relevantne energetske infrastrukture, uključujući mreže, skladišta i ostale alata koji omogućuju fleksibilnost ili potencijal za stvaranje ili nadogradnju takve mrežne infrastrukture i skladišta.

3. Države članice daju prednost višestrukom korištenju područja iz stavka 1. Projekti u području energije iz obnovljivih izvora moraju biti kompatibilni s postojećim načinima korištenja tih područja.

4. Države članice periodično preispituju i prema potrebi ažuriraju područja iz stavka 1. ovog članka, posebno u kontekstu ažuriranja svojih nacionalnih energetskih i klimatskih planova podnesenih u skladu s člancima 3. i 14. Uredbe (EU) 2018/1999.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu