Članak 45.
Nacionalne homologacije pojedinačnog vozila
1. Države članice mogu donijeti odluku o izuzeću određenog vozila, neovisno o tome je li unikatno ili ne, od obveze sukladnosti s jednim ili više zahtjeva ove Uredbe ili s jednim ili više zahtjeva utvrđenih u regulatornim aktima navedenima u Prilogu II., uz uvjet da su te države članice utvrdile odgovarajuće alternativne zahtjeve.
2. Zahtjev za nacionalnu homologaciju pojedinačnog vozila podnosi vlasnik vozila, proizvođač, zastupnik proizvođača ili uvoznik.
3. Države članice ne provode razorna ispitivanja radi utvrđivanja je li vozilo usklađeno s alternativnim zahtjevima iz stavka 1., nego se umjesto toga koriste svim odgovarajućim informacijama koje je dostavio podnositelj zahtjeva.
4. Kad je riječ o nacionalnoj homologaciji pojedinačnog vozila, homologacijsko tijelo prihvaća sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice koji su homologirani u skladu s regulatornim aktima navedenima u Prilogu II.
5. Država članica bez odgode izdaje certifikat o nacionalnoj homologaciji pojedinačnog vozila ako je vozilo u skladu s opisom priloženim zahtjevu i ako ispunjava odgovarajuće alternativne zahtjeve.
6. Certifikatu o nacionalnoj homologaciji pojedinačnog vozila dodjeljuje se jedinstveni broj u skladu s usklađenim sustavom brojčanog označivanja, kojim se omogućuje barem identifikacija države članice koja je dodijelila homologaciju i identifikacija zahtjeva s kojim je vozilo, sukladno.
7. Komisija donosi provedbene akte radi utvrđivanja predloška i sustava brojčanog označivanja certifikata o nacionalnoj homologaciji pojedinačnog vozila. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 83. stavka 2. Sve dok Komisija ne donese takve provedbene akte država članica može nastaviti utvrđivati format certifikata o nacionalnoj homologaciji pojedinačnog vozila.